Jadna li je država koja ima ovakvu mladost i jadna li je budućnost takve države.
To bi se moglo reći nakon stravične snimke koja je nastala na glavnom lukobranu riječke luke, a na kojoj se vide dvojica mladića, maskiranih kapuljačama, kako nemilosrdno šakama i nogama mlate nepoznatog stranog državljanina, pomorca, dok nekoliko mlađih osoba, među kojima se čuju i ženski glasovi, sve to gleda smijući se.
Sada će, nakon ovog stravičnog događaja u Rijeci, opet netko pametan reći “zakazao je sustav”, kao što to govore nakon zadnjeg ubojstva u Drnišu. I opet se ništa neće promijeniti i opet će netko nekoga prebiti, gotovo ubiti, i za to će biti kažnjen “smiješnom” kaznom.
Snimka duga minutu i 34 sekunde počinje scenom u kojoj jedan mladić drži odostraga “u headlocku” (zaključavanje glave – op.a.) mlađeg stranog državljanina koji se pokušava istrgnuti, dok ga drugi, viši mladić gađa nogom u tijelo. Potom muškarac koji drži žrtvu odostraga upotrebljava hrvački zahvat, diže žrtvu s poda i baca je na pod... Dvojica napadača “masakriraju” stranog državljanina koji na početku napada stoji na nogama, dok ga jedan od napadača pridržava, a drugi mlati, da bi u jednom trenutku pao na pod, oblivan krvlju, nakon čega se nastavlja iživljavanje riječkih huligana na čovjeku.
U jednom trenutku direktno u lice dobiva udarac lijevom nogom jednog od napadača i ruši se bez svijesti. Čuje se kako jedan muški glas, na “sirovom” engleskom jeziku, govori: “What did you do?”, a odmah potom mlada djevojka nekome govori: “Poslat ću ti video...”
I dok žrtva bespomoćno leži na podu, ovaj koji ga je na početku držao udara ga u glavu, a potom i nogom po prsima, da bi se onda s obje noge odrazio i svom snagom objema nogama skočio na prsa žrtve koja nepomično leži. Tad se čuje ženski glas kako se smije, a onda se jedan od napadača saginje i uzima mobitel žrtve koji je pokraj njegovih nogu.
Jedan od napadača uzima za kosu bespomoćnog muškarca, podiže mu glavu i govori: “You wil never attack Croatian girl, you understand...”, a drugi komentira: “Zaprljo si me, majmune glupi...”, očio misleći na krv žrtve koja ga je poprskala. Stranac se pokušava podignut, no djevojke ga udaraju nogama i rukama i viču mu: “Stay down!” Jedan od napadača mu ponavlja da ne napada djevojke, a drugi mu govori: “This is Europe, you are Muhamed, jea...” Tada stravična snimka završava.
Kratki fitilj
O snimci i onome što se događa u hrvatskom društvu razgovarali smo s poznatim hrvatskim psihijatrom prof. dr. sc. Trpimirom Glavinom, predstojnikom Klinike za psihijatriju KBC-a Split.
– Mislim da je opći dojam kako je agresija danas kudikamo više prisutna negoli je to prije bio slučaj. To se ne može zanijekati i tom dojmu doprinose i informacije koje dobivamo u realnom vremenu. Sve nesreće i nevolje u ovom našem svijetu su, zahvaljujući tehnologiji, nama nadohvat ruke i kao takve ulaze u naš mozak i utječu na ponašanje. Svi mi znamo ljude koji brzo planu, koji imaju “kratki fitilj”, zbog frustracija, stresa, strukture ličnosti, poremećaja... Povećana agresija jedna je od nuspojava današnjeg civilizacijskog trenutka i načina života.
Kako danas živimo?
– Rekli bismo da živimo puno bolje negoli smo živjeli prije 40 ili 50 godina. Ali nakon što bismo “stali na balun” postavili bismo pitanje o istinskoj kvaliteti života danas. Frommovsko pitanje “imati ili biti?” sve više se nameće kao ishodište našeg življenja. Moje mišljenje je da zapadna civilizacija zagovara i više promovira ono imati, hedonizam, sebičnost, konformizam.
Iz toga proizlazi zatiranje onih bezvremenskih, univerzalnih vrijednosti (odnosi među ljudima, zatiranje iskonskog odnosa s prirodom, bijeg od prirode...). Čak i ako teološki promišljamo, rekli bismo da se čovjek “drznuo igrati Boga”, i mi se danas čudimo normalnim pojavama, kada vam neko dijete poželi dobar dan ili dobar tek, a to je prije bilo normalno. Tako sam se jednom vozio u Zagrebu tramvajem i na displeju je pisalo “molimo vas da ustanete i ustupite sjedeće mjesto trudnicama, starijim osobama”. Ta me poruka vrijeđa, jer to bi trebalo i moralo biti normalno, a ne da vam netko na takvo što mora ukazati.
Krizu života imamo na svim razinama?
– Da, upravo tako. Imamo krizu autoriteta, znanja, erudicije, zajedništva, poštovanja, obiteljskih odnosa... Ta naša mladost raste i formira se u takvim okolnostima. Djeca su refleksija odnosa među starijima. Ona upijaju, usvajaju, oponašaju. Ako imamo dobre odnose unutar obitelji, ako se u toj obitelji svi poštuju, onda ćemo imati manji rizik da će dijete biti problematično.
U prometu se puno više gine ako se ne vozi po propisima, a tako je i u obitelji. Ako imamo disfunkcionalnu obitelj, veća je vjerojatnost da će dijete biti problematično. U obitelji mora postojati zajedništvo, ljubav, razumijevanje, kako bi se dijete moglo identificirati u pozitivnom smislu s mamom, tatom, djedom, bakom...
Mentalni poremećaji zajedno s kardiološkim bolestima prevladavaju u modernom svijetu?
– Čovjek emocionalno ne može izdržati ono što nam je donijela digitalna revolucija, jer posljedično je u pitanju teror brzine, i to nas gazi i brzo troši. Povećana agresija samo je jedan segment promjena kojima svjedočimo i teško se normalan i zreo čovjek s njom suočava. Agresija je u osnovi čovjeku uvijek strana i potpuno neprihvatljiva, bilo da se razumijeva ili objašnjava sociološki ili psihopatološki. Krije li se mogući boljitak u kohabitaciji i povratku čovjeka iskonu, prirodi, Bogu..., da se traži i nađe “jedna mira” življenja između bezvremenskih ljudskih vrijednosti i onoga što je donijelo “novo vrijeme”? – pita se dr. Glavina.
Po mišljenju našeg sugovornika, rješenje je u okretanju obitelji, ljubavi, prijateljstvu...
– U ovoj novoj dimenziji života i brzine treba biti više mjesta za obitelj, prijateljstvo, ljubav, razgovor, druženje... To bi imalo preventivni učinak i na smanjenje pojavnosti agresije u našim životima i vremenu u kojem živimo. Ako bi svatko od nas barem malo tako razmišljao i pokušao se mijenjati, rezultat ne bi izostao jer i narodna mudrost kaže “zrno po zrno...”, a filozof Platon davno je rekao: “Ako čovjek ništa ne riskira za svoje ideje, ili ne vrijede ideje ili ne vrijedi čovjek.” Ja sam, kao uvijek, optimist i vjerujem da ćemo tražiti i naći način kako se “resetirati” i vratiti u ljudske iskonske okvire identiteta, jer ako isiječemo korijene što ostavljamo onima iza nas... – zaključio je prof. dr. sc. Trpimir Glavina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....