Turistička sezona u Dalmaciji oduvijek je bila poligon za neobične priče. Ovog ljeta, naslovnice i društvene mreže zapalila je snimka turistkinje koje su za vožnju od splitske Trajektne luke do mosta Čiovo morale platiti čak 643 eura! ‘Slobodna‘ je prva objavila tu priču, a onda su je prenijeli i drugi portali.
Priču pročitajte ovdje:
Da, dobro ste pročitali - vožnja od tridesetak kilometara skuplja od avionske karte Split–Pariz. Taksist se pritom pravdao tvrdnjom da je ‘Split glavni grad pa je cijena 20 eura po kilometru‘‘.
No, ova epizoda nije izoliran incident, nego simptom većih i dubljih problema u taksi sektoru. Cijene skaču, a krivci se - ovisno koga pitate - zovu agregatori, liberalizacija, država ili pak konkurencija iz susjednog auta.
Prvi nam se povjerio Mario, sezonski vozač s pet godina iskustva. On jasno daje do znanja gdje vidi najveću opasnost:
- Radim ovaj posao već 5 godina, ali samo tijekom ljeta. Tijekom zime je neisplativo. Vožnja do Trogira za 600 eura- Katastrofa! No nemojte biti naivni - najveći problem su agregatori. Preko 500 ljudi radi na jednu firmu, ne plate poreze, samo je ugase- objašnjava nam Mario.
Turisti se žale na društvenim mrežama na nenormalne cijene, Splićani na kršenje prometnih pravila, a taksisti traže red. Javno savjetovanje o novom pravilniku za taksi vozila, prije nekoliko mjeseci donijelo je "divlji zapad". Problem nije riješen. Taksisti ističu da je glavni- neujednačene cijene. Svi kroje vlastitu cjenovnu politiku. Jedni Jedni naplaćuju preko aplikacija, drugi preko taksimetra, a treći kako žele ......i svi samo ponavljaju nije kriv taksist koji je naplatio 600 eura vožnju do Čiova, nego liberalizacija tržišta.
- Problem je u liberalizaciji, u tome što svako može staviti cijenu kakvu god želi. Mogu staviti cijenu od 100 eura po jednom kilometru i uredno to pokušat naplatit. Ako mi stranka ne plati mogu zvati policiju. Fiksne cijene za područje grada Splita- jedino su rješenje. Uzmimo primjer autobusa- prva zona jedna cijena, druga zona druga cijena itd. Pokušali smo tražiti od grada fiksne cijene za taksije, no Grad nam to ne može dati. Udovoljava se aplikacijama poput Ubera i Bolta. Što se tiče ovoga u medijima da je taksist naplatio 600 eura vožnju do Trogira - čovjek je iskoristio situaciju. Ja nikada nisam iskoristio situaciju jer imam savjest. Najviša cijena za koju sam čuo da je netko naplatio bila je 900 eura do Trogira. U trajektnoj luci u Splitu postoji 7, 8 ljudi koji godinama vrše te prenaplate. To zna policija, inspekcija, lučka uprava, carina. Svi sve znaju, nitko problem ne rješava- objašnjava nam Mate.
Miro, tvrdi da su u igri puno veće sile i da je cijeli slučaj orkestriran. Prema Miru, taksi sektor je više nalik igralištu duhova - firme se otvaraju i zatvaraju, dugovi se mjere u milijardama, a zakone kroje aplikacije
- Naplatiti 600 eura do Trogira za taksi je pljačka, čista pljačka! Ta "ekipa" negdje je oko nas i oni nemaju ništa. Oni navodno rade preko agregatora, nemaju obrte, firme. Negativni natpisi u medijima odražavaju se na našu profesiju. Čak mislimo da ova situacija (600 eura cijena taksija do Trogira) namještena. Uber ju je namjestio- Jer njima to odgovara. Žele uništiti ovaj posao, žele biti glavni, onda će oni diktirati cijene. Do Trogira vožnja sa mnom košta između 50 i 70 eura. Već osam godina radim ovaj posao. Prije osam godina je bilo puno bolje i normalnije. Od kada je došla liberalizacija- 1. 6. 2028. sve je išlo - k vragu! Država bi stvari mogla riješiti vrlo jednostavno- jedno auto - jedna dozvola- dva vozača.
Sada rade 500 vozača na jednu dozvolu grada Splita. Po zakonu bi svako auto moralo imati dozvolu. Ovako vam to funkcionira: Dođete i na Uber aplikaciji tražite vožnju od točke A do točke B i recimo da to plaćate - 100 eura. Vi plaćate Uberu, od tih 100 eura vozaču isti tren sjeda - 75 eura. Ako radi preko firme na svih 100 plaća- PDV, ako je obrtnik- ne. Obrtnik na onih 25 eura plaća porez, ne Uber. I onda se događa da agregatori otvaraju firme i svako tri mjeseca gase- jer ulaze u PDV. Zatim otvaraju novu firmu a na staroj- ostaju dugovi. Tih dugova je negdje oko 2 milijarde eura u Hrvatskoj - priča se. Prodaju se firme u dugovima- npr- Peri Periću u Busovači za 500 eura. Ljudi vam prihvaćaju da firme idu na njihovo ime, prosjaci uglavnom, ne možete vjerovati što se događa. Butković treba dat ostavku, on zna što se događa, on je sve i dopustio - objašnjava nam Miro Vukasović
Preveliki broj taksi vozača i nelojalna konkurencija, otežan inspekcijski nadzor, nelegalni rad, dampiranje cijena na tržištu... tek su početak problema s taksistima u Splitu. No ima i onih koji- ne misle tako. Nude filozofske poglede i kažu sve je to stvar tržišta i ponude i potražnje
- Ne vidim problem u naplati vožnje 600 eura do Trogira. Svatko ima svoju cijenu. Problem je u državi- jer je država to omogućila. Kad uđu u taksi ako me pitaju koliko će biti vožnja do Trogira- naplatim 50, 60 eura, ako ne pitaju naplatim po cjeniku, a to je oko - 150 eura. Objasnim ljudima situaciju, to vam je kao i u restoranu- ne možeš pojest pa reći da nećeš platiti. Ne gledam na tu cijelu situaciju negativno. To treba riješiti državni vrh, a ne mi ovdje- objašnjava nam Lovre.
Split je, barem na papiru, grad sunca i mora. No za mnoge turiste, prvi kontakt s gradom danas podsjeća više na rulet nego na razglednicu. Vožnja od Trajektne luke do Trogira može koštati između 50 i 900 eura - ovisno o tome koga pitate, na koga naletite i koliko ste hrabri pitati za cijenu unaprijed. Jedno je sigurno: u splitskom taksi svijetu svi znaju sve, a nitko ništa ne rješava. Dok država drijema, a aplikacije računaju postotke, turisti plaćaju- i to papreno. Jer u ovom gradu, čini se, najskuplje je voziti se – i šutjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....