‘Srđan je koncertni umjetnik posebne scenske izražajnosti‘ rekao je jednom prilikom David Russell, legendarni gitarist i predavač na londonskoj Royal Academy of Music, višestruki dobitnik nagrade Grammy. Riječi su to koje bi svaki glazbenik poželio čuti, a Srđan Bulat ih je definitivno zaslužio.
Rođen 20. listopada 1986. u Splitu, Srđan je danas jedan od najuspješnijih hrvatskih klasičnih gitarista, ali i umjetnik čiji put prelazi granice – i zemljopisne i glazbene. Njegov talent, rad i upornost vodili su ga od splitske učionice do pozornica Madrida, Rima, Kaira i New Yorka.
Ljubav na drugi pogled
- Krenuo sam svirati prije točno trideset godina – u rujnu 1995. - prisjeća se Srđan.
- Zanimljivo je da mi gitara zapravo nije bila prvi izbor. Htio sam upisati klavir, ali nisam prošao audiciju. Smjestili su me u klasu gitare i – bila je to ljubav na drugi pogled - dodaje uz smijeh.
Uz satove gitare u Srednjoj glazbenoj školi ‘Josip Hatze‘, pohađao je i splitsku Opću gimnaziju ‘Marko Marulić‘.
- Split je, bez obzira na sve kasnije studije, obilježio moju karijeru. To je grad u kojem sam se oblikovao kao čovjek i kao glazbenik.
Od Splita do Londona
Nakon splitske škole, Bulat nastavlja obrazovanje na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje osvaja Rektorovu nagradu Sveučilišta u Splitu za akademsku godinu 2006./2007. Diplomirao je gitaru 2010. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao najbolji student generacije, s priznanjem Summa cum laude, te uz Dekanovu i Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu.
Njegov glazbeni put tada prelazi granice Hrvatske – u srpnju 2014. završava prestižni poslijediplomski studij na Royal Academy of Music u Londonu, gdje je diplomirao s pohvalama. Bio je to povijesni trenutak; postao je prvi gitarist s ovih prostora koji je stekao diplomu na toj instituciji.
- Primljen sam kao najbolji kandidat na audiciji i dobio sam punu stipendiju. ABRSM mi je omogućio studij kao najboljem međunarodnom kandidatu, neovisno o instrumentu. London je tada bio jedan od najskupljih gradova na svijetu, pogotovo neposredno nakon Olimpijskih igara 2012., ali za mene je to bilo jedno od najljepših iskustava u životu. Englezi žive od uvoza talenata, a to je bio moj najveći adut – priznaje Srđan.
Nakon povratka u domovinu, 2015. završio je i poslijediplomski specijalistički studij na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji s temom ‘Analiza odabranih skladbi hrvatskih skladatelja za gitaru u razdoblju nakon 1970. godine‘.
Majstor natjecanja
- Htjeli mi to priznati ili ne – natjecanja su važna u svakom poslu, pa tako i u umjetnosti - kaže Bulat.
A kad on govori o natjecanjima, iza tih riječi stoji impresivan popis pobjeda; osvojio je najviše nagrade na gotovo svim najprestižnijim svjetskim gitarističkim natjecanjima – Francisco Tárrega u Benicàssimu, Michele Pittaluga u Alessandriji, Fernando Sor u Rimu, Julian Arcas u Almeriji, Alhambra u Valenciji, Gredos San Diego u Madridu i Maurizio Biasini u Bologni.
- Najviše nagrada osvojio sam u Španjolskoj, što nije slučajno. Španjolska je domovina gitare, a njihova publika razumije svaki ton, svaku emociju tog instrumenta.
Osim međunarodnih priznanja, u Hrvatskoj je osvojio sve važne nagrade za mlade umjetnike; ‘Ferdo Livadić‘, ‘Darko Lukić‘ i godišnju nagradu ‘Ivo Vuljević‘.
Srđan je svirao kao solist sa Zagrebačkom filharmonijom, Splitskim komornim orkestrom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, ansamblom ‘Cantus‘, orkestrom ‘Vivaldi‘ iz Alessandrije i orkestrom Opere iz Valencije. Nastupao je na svim kontinentima osim Australije i Novog Zelanda.
- Puno bi lakše bilo nabrojati zemlje u kojima nisam svirao - kaže kroz osmijeh.
- Bio sam posvuda – u Europi, Americi, Africi... Amerika mi je posebno ostala u sjećanju. U Santa Monici sam snimao seriju videa u kojima sam predstavljao svoj novi album. To je bilo jedno posebno iskustvo.
Zanimljivo, Bulat svira na gitari sa sedam žica, što ga čini gotovo jedinstvenim među svjetskim gitaristima.
- Ta dodatna žica otvara nove tehničke i zvukovne mogućnosti. Tehnički je zahtjevnija, ali i zato sam poseban – unikatan - objašnjava.
‘Glazba je poziv‘
- Glazba je za mene poziv, kao što je redovnicama njihov poziv posvećen Bogu - kaže Srđan.
- Često me ljudi pitaju kako živim od glazbe, s dozom zabrinutosti ili sažaljenja. Ali glazba, a pogotovo gitara, toliko su specifični da ne doživljavam to osobno. Moj je cilj da jednog dana to zanimanje ne bude neobično – da koncertni umjetnik bude shvaćen kao netko tko jednostavno živi svoj poziv.
Na pitanje može li se u Hrvatskoj živjeti od klasične glazbe, odgovara promišljeno.
- Od svačega se može i ne može živjeti. Sve ovisi o pristupu. No ono što znam jest da koncertni život mora biti vezan uz nešto više. Moj rad nije samo posao – to je način postojanja.
Do sada je objavio tri studijska albuma: za španjolsku radioteleviziju RTVE, prestižnu izdavačku kuću Naxos, te najnoviji album ‘Timeless Soundscapes‘ u svibnju 2024. godine. Baš na rođendan, 20. listopada, izlazi mu i novi projekt – ‘Stoljeće hrvatske glazbe za gitaru‘, posvećen domaćim skladateljima i tradiciji koja ga je oblikovala.
- Veći dio mojih nastupa odvija se u inozemstvu, ali uvijek s višim ciljem. Ne sviram da bih preživio – sviram da bih živio.
Od 2018. godine Srđan Bulat redoviti je član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, čime je i službeno priznat kao jedan od vrhunskih umjetnika koji svoj život posvećuju isključivo umjetnosti.
Najbolji na svijetu – s razlogom
‘Tko je najbolji gitarist na svijetu?‘ – pitanje je koje često čuje.
- Što se tiče gitare i programa koji sviram, mogu neskromno reći da sam prema rezultatima i priznanjima – zaista najbolji. Za razliku od mnogih kolega, imam status samostalnog umjetnika, i to dovoljno govori o tome koliko sam spreman cijeli život posvetiti glazbi.
I dok se njegovi tonovi prelijevaju između Španjolske i Hrvatske, između Londona i Splita, jasno je jedno; Srđan Bulat stvara vlastiti svemir od zvuka. Sedma žica, baš kao i on sam, ne traži mjesto u orkestru, nego svoje – izdvojeno, posebno, prepoznatljivo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....