O naslijeđu pokojnog pape Franje, prvog isusovca i prvog Latinoamerikanca na Petrovoj stolici, koji je na svoj način odvažno uzburkao svijet u dvanaestogodišnjem pontifikatu, razgovaramo s prof. dr. sc. Antom Mateljanom, umirovljenim profesorom dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i župnikom splitske prvostolnice Uznesenja Marijina.
- U mnogočemu je Franjin pontifikat bio izniman i neobičan, posebno kad je otišao u drugačijem smjeru nego što se to u početku pretpostavljalo. Ali njegov je papinski put imao svoje razloge. Ponajprije jer je došao iz svijeta u kojemu su životna iskustva drugačija nego u Europi, što se najzornije očitovalo u njegovoj socijalnoj osjetljivosti prema siromašnima, migrantima, bolesnima, beskućnicima, starijim osobama, dakle prema onima koji su nezaštićeni i nezbrinuti u današnjem turbulentnom svijetu. Dalje, papa Franjo bio je redovnik, formiran u isusovačkom duhu koji je teološki i društveno otvoreniji nego što je praksa europske akademske zajednice, a pribrojimo li tome ponovno teritorijalne posebnosti, očitovalo se to i u elementima Teologije oslobođenja koja je desetljećima bila teško prihvatljiva na Zapadu, a nastala je u svakodnevnim socijalnim okolnostima Latinske Amerike.
Na koncu, njegovu karakteru valja pribrojiti i životno iskustvo, njegov asketski način života u Argentini, povijest obitelji, duhovni rast i službe koje je obavljao. Kad se takva, već visoko formirana osoba u kasnoj životnoj dobi nađe u sasvim drugačijim okolnostima, što papinska služba svakako jest, onda je prilagođavanje obostrano i to onda izaziva iznenađenje u bližem okruženju ali i u široj javnosti, bilo ugodno bilo nezgodno – smatra dr. Mateljan, uvjeren kako će proći i desetak godina dok se ispravno ocijeni Franjin pontifikat.
Jedinstveni stil
Dodaje kako u današnjem svijetu kojeg karakteriziraju brze promjene što u trenu utječu na čitav svijet, snalažljivost osobe koja predvodi tako veliku zajednicu kao što je Katolička crkva postaje veliki zahtjev.
- Kardinal Jorge Maria Bergoglio i izabran je za papu na temelju onog što je radio i kako je živio prije izbora, stoga se očekivalo da će imati svoj jedinstveni stil. A on je iznio i hrabro provodio svoj program koji je bio bitno obilježen socijalnom, ekološkom i inkluzivnom notom. Poput svog uzora čije je ime izabrao, svetog Franje Asiškog, radikalno se oslonio na Evanđelje i do zadnjeg dana nije odustao.
Pamtit ćemo ga po otvorenosti, jasnoći i neustrašivosti kojom se obraćao svjetskim čelnicima i organizacijama, ali i crkvenim strukturama i po toj odvažnosti podsjećao je na papu Ivana Pavla II. K tome, papa Franjo kročio je hrabro ususret problemima ne strahujući od fizičkih opasnosti i kritika, jednostavno, nije se bojao kazati istinu svakome u lice. Sjetimo se, i Isus je raspet zbog istine – navodi don Ante Mateljan.
- Papa Franjo je bio, možda kao niti jedan papa do sada, podložan kritikama koje su omogućile sveprisutne društvene mreže, ali i mediji, gdje se činjenice lako izvrću i tumače proizvoljno, otkidajući iz konteksta samo ono što bi trebalo zvučati skandalozno. Primjerice, u dokumentima Sinode o obitelji samo se jednom rečenicom spominje pitanje istospolnih zajednica, a kad pratite medijske izvještaje, ispada da se ni o čemu nije raspravljalo nego samo o tome. A što se tiče glasnih kritika, uvijek će se naći postotak onih koji su protiv svega, no dostupnost društvenih mreža omogućila im je da budu glasniji nego ikada prije, pa neku iskrivljenu činjenicu, manipulaciju ili zlonamjerni komentar čitaju milijuni ljudi i da bi se saznala puna istina potrebno je puno dodatnog truda – komentira naš sugovornik.
EU se odrekla kršćanstva
Premda se prema tradiciji sada naveliko ističu različiti kandidati pitamo dr. Mateljana - ne za ime kardinala papabilea - nego kakav je novi papa sada potreban Crkvi i svijetu; je li novo pastoralno polje Europa, koja je temeljito izgnala kršćanstvo iz svojeg društvenog života, što je na koncu rezultiralo rapidnim smanjenjem broja katolika i crkvenih službenika, što nije slučaj s ostalim kontinentima.
- Žalosti nas da se Europska unija tako lako odrekla kršćanskih korijena, drugim riječima, civilizacijske baštine kršćanstva koju se na tom kontinentu ustrajno blati i ponižava, iako je ona izgradila društvo kakvo poznajemo. Papa Benedikt XVI. isticao je kako je ključ kršćanstva i društvenog utjecaja Isus Krist, on je mjera našeg vjerovanja u Boga i mjera čovještva. I papa Franjo je propovijedao tu dimenziju.
U našem narodu postoji izreka "vrag se boji sitog Očenaša", što bi značilo kako smo potrebni Božjeg blagoslova i pomoći ne samo kad nam je loše i kad smo u nevolji, nego i kad sve ide dobro. U današnjim okolnostima europska Crkva će se morati preoblikovati, premda imam osobnih iskustava da u zemljama poput Nizozemske, Njemačke ili Francuske cvjetaju katoličke zajednice koje djelotvorno žive kršćanstvo. Kakav nam novi papa treba? Vjerujemo da će na izbor utjecati Duh Sveti, ali i potrebe Crkve. Pokojni šibenski biskup Srećko Badurina znao nam je reći kako onome koji žudi za takvom službom "fali daska u glavi" želeći nam na duhovit način kazati kolika odgovornost i pritisak leži na plećima jednog čovjeka koji se ujedno i potpuno odriče svog dotadašnjeg načina života. Nekada je papinska služba bila usredotočena na katolički svijet, na Crkvu i vjernike. Danas je ona puno više, od pape se očekuje da bude moralni i etički autoritet za čitav svijet i da ima stav o svemu. Papa Franjo je ukazivao na tegobnost te službe na svoj jednostavan način neprestano tražeći: "Molite za mene!" Stoga o našim željama za slijedećeg papu možemo samo reći: "Neka bude dobar čovjek i iskren vjernik, i neka mu dobri Bog bude na pomoći – jer će mu trebati!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....