Obrazovne ustanove u RH suočene su cijelim nizom problema, a posljednji u vidu novih sigurnosnih protokola kao reakcije na nemili događaj u zagrebačkoj školi, kada je 19-godišnji napadač ubio 7-godišnjeg učenika, izazvao je burne reakcije samih učenika, koji su pokrenuli online peticiju "Srednjoškolci protiv zaključavanja škola".
U jeku napisa o spomenutoj inicijativi pokrenutoj u sinjskoj Gimnaziji Dinka Šimunovića, eter je zaokupljao i prošlotjedni bojkot nastave učenika nižeg razreda pulske Osnovne škole u koju je bio premješten učenik s nekoliko izrečenih pedagoških mjera. Zbog toga su mnogi roditelji, i oni čija djeca pohađaju taj razred, ali i drugih razreda, proteklog tjedna odlučili bojkotirati nastavu jer učenik u školi, tvrdili su, nije imao adekvatnu stručnu pomoć.
Dječak je većinu prošlog tjedna proveo sam na nastavi, uz asistenta i učitelja, a roditelji učenika koji pohađaju isti razred govorili su kako on nije razlog bojkota, već obrazovni sustav koji je potrebno mijenjati da bi se, na koncu, u ponedjeljak učenici vratili u školske klupe.
Aktualni splitski događaj u splitskoj osnovnoj školi Manuš s jednim učenikom osmog razreda kojemu je u torbi pronađen nož samo je još jedna u nizu potvrda svakodnevnih, brojnih problema unutar obrazovnog sustava izazvanih mentalnim poteškoćama u ponašanju djece i mladih.
Problem u sustavu
– U našim školama zamjetno je nekoliko trendova. Prvi su blokade nastave ili (najnovije) roditeljske prijetnje. Drugi trend je nagli porast prijava nasilja u školama te znatan porast izostanaka učenika s nastave – kaže dr. sc. Zlatko Miliša, redovni profesor u trajnom zvanju i istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar, karakterizirajući bojkot nastave, nasilje i izostanke učenika s nastave pomodarstvom, koje će, procjenjuje, eskalirati.
– Iz godine u godinu sve je više izostanaka učenika s nastave. Upravo sada je skijanje važnije od nastave pa roditelji opravdavaju izostanak djece. Izmišljaju se razlozi izostanka učenika s nastave da bi se izbjegla loša ocjena. Godinama tvrdim koje su sve implikacije kada se ocjene tretiraju kao jedini kriterij znanja.
Tada roditelji i djeca gledaju samo kako doći do ocjene izvrstan – govori dr. sc. Miliša, navodeći kako je u hrvatskim školama zadnjih mjeseci evidentiran zabrinjavajući porast prijava za nasilje, što je osobito vidljivo s epidemijom emocionalnog, poglavito internetskog zlostavljanja.
U MUP-u su, podsjeća, od početka školske godine do kraja 2024. evidentirali 355 slučaja međuvršnjačkog nasilja, dok su u čitavoj prošloj školskoj godini zabilježili ukupno 666 takvih događaja. No, u resornom su ministarstvu, barem ako je suditi prema riječima Momira Karina, ravnatelja Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja RH, stava kako se zbog nekoliko slučajeva blokade nastave u Zagrebu i Puli ne može "govoriti o problemu u sustavu".
– Upravo obratno, tvrdim da je problem u tom samom sustavu. On je na tragu demagoške floskule svog šefa, ministra koji je nakon masakra u beogradskoj osnovnoj školi izjavio da su naše škole sigurne. Ti socijalni nojevi misle da se kampanjama ili inkluzivnim postupkom rješava problem nasilja i integracije učenika s različitim teškoćama.
Prema važećem Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera u školama za teške oblike neprihvatljivog ponašanja učenika se kažnjava najstrožom pedagoškom mjerom – preseljenjem u drugu školu. To je tipični primjer prebacivanja odgovornosti ili "brigo moja prijeđi na drugoga". Škole su godinama krile nasilje kako se ne bi pokvario njihov ugled, pa je splitski ‘slučaj‘ svojevrsni kuriozitet - kaže pedagog i sociolog Miliša.
Kriza autoriteta
Ranije je, ističe, autoritet nastavnika bio neupitan, slijedom čega su iznimno rijetko bili izloženi nasilju od učenika ili roditelja. No, danas se situacija drastično promijenila. U porastu je verbalno nasilje nad nastavnicima – u Hrvatskoj 22,4 posto, 23,9 posto u Luksemburgu, 28 posto na Tajvanu, do 75 posto u SAD-u..., niže podatke dr. sc. Miliša.
Koliko je ugrožen autoritet nastavnika otkrivaju komparativne analize učestalosti tjelesnog nasilja nad nastavnicima – 27 posto u Kanadi i 44 posto u SAD-u. Nasilje nad nastavnicima (klasično i elektroničko) dobiva oblike "epidemije…, a nereagiranjem nastavnici podržavaju i doprinose raširenosti verbalnog nasilja", piše Vesna Bilić u knjizi "Odnosi u školi". Vladimir Strugar u knjizi "Učitelj između stvarnosti i nade" navodi pak podatak iz empirijskog istraživanja kako 32 posto učitelja "ne želi drugima preporučiti školovanje za svoj poziv".
– To je još jedan zabrinjavajući trend opadanja entuzijazma među učiteljima, krize autoriteta i školstva. "Vidljivi" u školama postaju učenici koji nasiljem privlače pozornost, a sam čin nasilja postaje međuvršnjačka inicijacija. Ovo postaje dominantan obrazac ponašanja.
Sve veći broj mladih odlučuje se živjeti po matrici "gdje je krvi, tu si prvi". Maloljetničko nasilje postaje sve brutalnije. Epidemija u difamiranju "protivnika" postaje internetsko zlostavljanje. U resornom ministarstvu ignoriraju ove činjenice i istraživanja, pa je logično da nemaju adekvatna rješenja, a predlažu mjere koje su nauštrb autoriteta nastavnika – mišljenja je dr. sc. Miliša, koji je prije 14 godina na stranicama "Slobodne" izjavio kako će nasilje među i nad mladima "tek eskalirati". Mnogi su tada smatrali da pretjeruje...
Popustljivi roditelji
– Rad na razvoju odgovornosti je učenje važnosti etike odgovornosti. Oni koji ne poštuju tuđe granice ni sami ih nemaju. U odgoju je iznimno važno već u ranoj dobi djeci postaviti granice. Djeca propituju granice do kojih mogu ići, a ako ih nema odraslima postavljaju sve veće zahtjeve. Fabri Rosini u knjizi "Kako započeti iznova" opominje: "Ako svaka granica postane trauma, život je trauma!". Ugrožavanje hijerarhije i autoriteta vodi raspadu škole, obitelji i odgoja. U tom slučaju neodgovorni roditelji (p)održavaju neodgovorno ponašanje djece.
Sloboda bez odgovornosti vodi samovolji, "a samovolja postaje nasilje nad tuđom slobodom" (Ante Periša). Popustljivi roditelji (ne)izravno potiču neodgovorno ponašanje – smatra poznati hrvatski sociolog i pedagog dodajući kako urušavanje autoriteta i etike odgovornosti ima svoje višestruke pogubne posljedice u odgoju i društvu.
– Kriza autoriteta i odgojna nemoć škole jedan su od temeljnih problema društva. Činjenica je da se problem nasilja u školama, zahvaljujući (i) medijima destigmatizirao, ali su žrtve nasilja (i dalje) ostale stigmatizirane, a kaotično stanje i po ovom pitanju samo potiču socijalni nojevi iz Vlade RH – zaključuje dr. sc. Miliša.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....