Današnji dan označava kraj jednog splitskog poglavlja, onog čija je radnja smještena tik do Banovine. Kraj rotora na Zvončacu vrijedno osoblje ugostiteljskog objekta godinama je posluživalo razne napitke svim putnicima namjernicima (i slučajnicima), ali i ljudima koji su im kroz puste godine postali pravi pravcati prijatelji.
Radi se o Bobisovoj poslovnici u kojoj su kavu vjerojatno popili svi koje je tamo nanio put, ali najvjernije mušterije svakako su bili zaposlenici Banovine, ali i lokalni političari, koji bi tamo svakodnevno ispijali kave i usput nešto stavili "pod zub" za marendu. U Bobisa nije bilo bitno jesi li lijevi ili desni, ili pak nešto između, tamo su kavu pili - svi!
Nije nam cilj ulaziti u pojedinosti i razloge zatvaranja ove Bobisove poslovnice, jer to nije svrha ove naše reportažice, već obilježiti povezanost lokalnog stanovništva s mjestom na kojem su se dugi niz godina okupljali. A takvih je mjesta sve manje, barem u centru grada...
Da je ovaj Bobis mnogima bio više od pukog kafića i slastičarnice, dokaz je i poruka koju su djelatnici na jednoj od staklenih stijenki objekta ostavili svojim gostima.
- Za naše vjerne goste! Hvala što ste sve ove godine bili uz nas. Sad nažalost kucnuo je čas da se pozdravimo i ruku vam pružimo, od utorka se više ne družimo. Negdje ćete drugo kave piti, ali nas nemojte zaboraviti. Vaši Bobisići - napisali su Bobisići.
Čak i na ovaj dan, kada im je preostalo samo ulickati inventar i pripremiti ga za selidbu, djelatnice su nas, između stolica i stolova naguranih u mali zatvoreni dio kafića, dočekale dirnute i sa smiješkom na licima, kao što bi nas uvijek tamo dočekale kad bi sjeli na kavu prije, za ili nakon sjednice Gradskog vijeća.
- Zakasnili ste, tribali ste jučer doć, tu se i pivalo i plakalo. Ja još nisam svjesna da od sutra više nećemo bit tu. Mislim, ajde, doć će tu nešto modernije, ali teško je zaminit odnos koji si stvorio s ljudima. Kod nas je to išlo ovako: našim gostima nije bilo važno koliko brzo ćemo in prominit pepeljaru, njima je više značilo šta ćemo mi s njima malo proćakulat. Ipak smo godinama bili tu, stvorili smo s ljudima takav odnos.
Za razliku od Bobisovih poslovnica u centru, kod nas nije bilo puno turista, uglavnom je tu dolazija domaći svit, pogotovo ljudi iz Banovine - kažu nam djelatnice.
Nisu ni njihovi gosti ostali dužni, i to baš ovi najvjerniji iz Banovine. Osim što su u ponedjeljak uz koju kapljicu, pjesmu i red slatko-kiselih suza obilježili njihov posljednji radni dan, dali su im i jedan ručno rađeni poklon. Poklonili su im napuhanac u obliku globusa na koji su markerom napisali znakovitu poruku:
- Cijeli svijet za djelatnike Zvončac Bobisa od gostiju iz Banovine - napisali su im najvjerniji.
Dok smo mi na vratima ćakulali s djelatnicima, ljudi su se još uvijek dolazili pozdraviti se s djelatnicima koji su im svaki dan služili kavu, ali i već spomenutu ćakulu.
- Ma kakvu ste nam ovo poruku ostavili, šta je vama? - rekla je vidno dirnuta gospođa, očito još jedna vjerna mušterija.
Bilo je i onih koji očito nisu znali da je finilo doba kava u Bobisa pa bi došli do objekta, pročitali poruku djelatnika i okrenuli se u potrazi za nekom drugom kofeinskom štacijom.
Jedna pozitivna vijest u cijeloj ovoj priči jest da će svi stalno zaposleni djelatnici zadržati svoj posao, samo će ga nastaviti raditi na drugim lokacijama. Neki na rivi u Kaštel Sućurcu, neki na Ravnim njivama, neki u Solinu...
A što će doći na sada već bivšu Bobisovu lokaciju? Po gradu se priča da će to biti nova poslovnica "Up Cafea". Što god bilo, nadamo se da će posjetiteljima biti dostojna zamjena, iako im neće biti lako - morat će nadoknaditi odnose koji su se spontano stvarali godinama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....