U rječniku ćete naći da imenica šuta dolazi od njemačkog Der Shutt, a znači izlomljen, neupotrebljiv materijal od rušenja. Šaljivi je slučaj da je Šuta i prezime novog splitskog gradonačelnika Tomislava, a da su njegova dvojica braće, Božo i Mate, izlomljenim, neupotrebljivim materijalom od rušenja zatrpavali more na Visu. Kad su novinari prije nekoliko dana otkrili ovu svinjariju, nakratko se učinilo se da bi ona mogla kobno naštetiti hadezeovom gradonačelničkom kandidatu, oduzeti mu očitu prednost koju je nakon prvog kruga izbora imao nad Ivicom Puljkom.
Naposljetku se to ipak nije dogodilo. Tomislav Šuta je dobio čisto i pošteno u jednom natjecanju u kojem, ako ćemo pravo i po duši, nije ni sudjelovao. U predizbornoj kampanji hadezeovac se samo blesavo osmjehivao s plakata, iznad još blesavijeg slogana, a sve što mu je trebalo za pobjedu je Ivica Puljak nesebično i samoprijegorno napravio za njega. Lijep je izborni običaj da nakon prebrojavanja glasova poraženi nazove pobjednika da mu čestita. Ovog bi puta u Splitu bilo mnogo prikladnije da pobjenik nazove poraženog da mu zahvali.
Jer se Puljak stvarno potrudio da više ne bude gradonačelnik. Imao je gotovo siguran drugi mandat, kad se osramotio ružnim nasrtajem na čovjeka od kojeg mu nije prijetila nikakva opasnost, a čiji su mu glasači trebali, bez njih nije mogao dobiti izbore. Teško je nakon svega sažaljevati Puljka. Sam je pao, sam se ubio.
U nekim se bitkama ishod unaprijed znao. Nitko ni trenutak nije sumnjao da će Tomislav Tomašević pobijediti u Zagrebu jer je više nego ikad postalo očito kako je Marija Selak Raspudić prazna. Gola ambicija bez ikakvog sadržaja. Ona neće za sebe kazati ni da je na ljevici ni na desnici. Nijedna staromodna ideologija, socijaldemokracija, demokršćanstvo, komunizam ili fašizam, njoj nije bliska. Selak Raspudić govori ono što procjenjuje da će se dopasti biračima, pa i ako privatno misli da je glupo. Program bi joj skraćeno mogli nazvati DŠD. Daj šta daš.
Tako se ovog puta zatekla na izborima za zagrebačkog gradonačelnika, iako još do prije pola godine nije pokazivala nikakvu želju da sudjeluje u lokalnoj vlasti. Naprosto je propala na izborima za predsjednika države pa, eto, da ne sjedi džaba. To je valjda kao neka ovisnost, uđe ti u krv da se natječeš na bilo kakvim izborima. Slično je bilo i s Miroslavom Škorom kad je prije nekoliko godina srljao iz poraza iz poraz, ne shvaćajući da bi se, ako ni zbog čega drugoga, a onda zbog svoje djece, trebao prestati sramotiti.
Selak Raspudić sklepala je nabrzinu nekakvu ekipu od ljudi koje je jedva poznavala, od luzera koji su se vucarali po različitim strankama i nezavisnim listama.
Pomela je otpatke mostovaca, bandićevaca, laburista i živozidaša, i s takvim drugorazrednim i trećerazrednim kadrom napravila respektabilan rezultat u natjecanju za gradsku skupštinu.
No, više od toga nije mogla. Koliko god se junačila da će smijeniti Tomislava Tomaševića, svi smo znali da joj je to nedostižno, da će ljosnuti nosom u pločnik.
Ne bi nam bilo drago da se Selak Raspudić zbog toga obeshrabri i odustane od izbora. Premda političkih zadugo neće biti, ovisnost o natjecanju mogla bi utažiti nekako drugačije. Mogla bi se možda prijaviti u “Večeru za pet”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....