Prije nekoliko dana pisali smo kako je splitska policija u prvih 214 dana ove godine iz prometa isključila i sankcionirala 5289 neodgovornih vozača koji su bili pod utjecajem alkohola ili opijata, što je u prosjeku čak 25 dnevno. Velika većina njih su recidivisti koji su kažnjeni novčano, neki su završili i iza rešetaka, ali će vjerojatno opet završiti na policiji i sudu. Ova golema brojka isključenih vozača u dnevnom je prosjeku potpuno identična prošlogodišnjoj.
Šokantne brojke
Naime, tijekom prošle godine na području Policijske uprave splitsko-dalmatinske iz prometa je zbog alkohola ili droga isključeno 8940 vozača, što u prosjeku iznosi 24,5, odnosno zaokruženo 25 vozača dnevno. Također je važno istaknuti da je 2025. godine u prometu na području županije poginulo 26 osoba, što je tri više nego 2024., dok je teško ozlijeđena 451 osoba, odnosno 40 manje nego godinu prije.
Za početak ovog dijela teksta o opasnosti alkohola u prometu parafrazirali bismo stihove pjesme Hajdukovih navijača koji kažu "Sve pijano, drogirano za Hajduka navijamo", stihovima "Sve pijano, drogirano, vozilima upravljamo".
Nakon uvodnih i šokantnih brojki, o opasnostima vožnje pod utjecajem alkohola razgovarali smo s dr. Trpimirom Glavinom, predstojnikom Klinike za psihijatriju KBC-a Split, kojeg smo upitali kolika je zapravo stvarna opasnost od alkohola u prometu?
– Opasnost od alkoholiziranih vozača u prometu je enormna. Svatko razuman reći će da za volanom nema mjesta kapljici. Zašto? Iz jednostavnog razloga – jer alkohol djeluje na svaki organski sustav. On ne uništava samo jetru, kako ljudi obično vjeruju, već razara mozak i periferne živce. Što neka osoba dugotrajnije ili intenzivnije pije, to joj je život više ugrožen jer organizam brže propada – ističe dr. Glavina.
U Hrvatskoj je u prometu dopušteno imati do 0,5 promila alkohola.
– Da, ali samo uz pretpostavku da niste počinili nikakav prekršaj ili izazvali prometnu nesreću. Ako policija zaustavi vozača s 0,5 promila alkohola u krvi, neće ga kazniti ako je vožnja bila besprijekorna. No, ako je napravio bilo kakav prekršaj, bit će strogo sankcioniran. U nekim europskim državama ta je granica postavljena na 0,8 promila – objašnjava dr. Glavina.
Donje granice
I te niže granice mogu biti opasne za sudjelovanje u prometu. Naravno, ne kao one ekstremne, ali rizik i dalje postoji.
– Već kod tih manjih količina alkohola u krvi dolazi do blagog opuštanja i sporijih reakcija, a gubi se i nužna kritičnost prema vlastitoj vožnji. Kod vrijednosti od 0,8 do jednog promila osoba već ima slabiji vid, otežan govor te gubi ravnotežu. Tu se već radi o ozbiljnom pijanstvu – upozorava dr. Glavina.
No, alkohol ima i jednu "dobru" stranu.
– On je po svom kemijskom sastavu poznat kao najbolji anksiolitik – lijek koji smanjuje tjeskobu, strah i napetost. Međutim, zbog svoje visoke toksičnosti nanosi golemu štetu organizmu. Zato se nikako ne smije konzumirati, a posebno kada se sjeda za upravljač bilo kojeg prijevoznog sredstva, bilo na kopnu, moru ili u zraku – poručuje dr. Glavina.
Zbog čega ljudi počnu konzumirati alkohol u većim količinama?
– Zbog svojih strahova, teških životnih okolnosti, frustracija, neostvarenih ciljeva ili financijske propasti. Tada traže "spas u čaši", što im s vremenom postane stil života. Alkohol se smatra društveno prihvatljivim kada popijete čašicu vina nakon ručka ili kada se nađete s prijateljima na piću, ali ta se granica umjerenosti ne smije prijeći. Mi na Klinici redovito imamo alkoholizirane pacijente koji, čim se otrijezne, inzistiraju na odlasku kući i odbijaju liječenje. Alkohol je zapravo samo simptom nekog dubljeg problema, baš kao u onoj poznatoj "Pijem da zaboravim" – zaključuje dr. Glavina.
Sintagma "Čovjek uzima drogu, onda droga uzima drogu, a na koncu droga uzme čovjeka" može se izreći i kada je alkohol u pitanju.
– Ljudi moraju shvatiti da je alkohol golema opasnost. Policija svojim izuzetnim radom, koji svakako mora nastaviti i s kojom odlično surađujemo, treba vozačima usaditi u glavu da je takvo ponašanje kažnjivo te da se zbog njega, na koncu, može završiti i u zatvoru. Ja sam u životu dvaput platio prometnu kaznu – jednom jer nisam bio vezan pojasom, a jednom zbog malo brže vožnje. I vjerujte, nije mi bilo ugodno.
Od tada se uvijek vežem i strogo pazim na ograničenja brzine. Zašto bih plaćao stotine eura kazne, osobito kada je alkohol u pitanju, ako za taj novac djeci mogu kupiti slatkiše i igračke ili negdje otputovati? Kada svi u prometu počnu razmišljati na taj način, prekršaja, sudara i crne kronike bit će sve manje – ističe dr. Glavina.
‘Svi u gradu šmrču‘
Vrlo često se posljednjih godina može čuti po gradskim ulicama, "rekla-kazala" informacija kako "svi u gradu šmrču", kako kokaina ima na svim mjestima u gradu i kako se taj opijat najviše koristi tijekom ljetnih mjeseci.
Stoga nas je zanimalo kolika je opasnost od kokaina u prometu?
– Kokain je još gori od alkohola, toksičan je i može se manifestirati na različite načine – gubitkom kritičnosti, "nabildanim" samopouzdanjem koje nema osnove i haluciniranjem, kada vozači misle da mogu napraviti nešto što ni trijezan čovjek ne bi mogao. Tako znaju voziti 200 km/h na mjestima gdje se ne može voziti brže od 60 km/h. No, vratimo se mi na alkohol. Kod njega postoji faza apsorpcije, kada je alkohol maksimalan u krvi, ali i faza eliminacije kada je potrebno određeno vrijeme, ovisno o količini, da taj alkohol napusti organizam.
Ako čovjek ima 1,5 promila u krvi, potrebno mu je oko 10 sati da dođe do nule. I sada zamislite nekoga tko ima 1,5 promila i legne u 4 sata ujutro te se probudi u 7 sati za posao. U tom razdoblju od nekoliko sati što je spavao, on je mogao iz organizma eliminirati 0,6 promila. No, ostalo je 0,9 promila. Što ćemo s njima? I sada zamislite, takav čovjek snen, nenaspavan i još uvijek pod utjecajem alkohola sjeda u auto – objašnjava dr. Glavina.
Gdje leži rješenje?
– U odgovornosti. Ljudi moraju postati odgovorni, moraju uzimati taksi, tražiti prijatelje da ih odvezu kući, trebaju kući ići pješice, a nikako sjedati za upravljač automobila. Možda je rješenje da se na nogometnim utakmicama, umjesto reklama za kockarnice, vrte reklame o tome kako se ne smije voziti ako si popio koju čašicu više. Ako bismo na taj način od 10 ljudi koji će nakon utakmice sjesti u auto, a popili su koje piće više, spasili jednog ili dvojicu, već smo uradili veliki posao – zaključuje svoj dio priče o alkoholu u prometu prof. prim. dr. sc. Trpimir Glavina.
Naš drugi sugovornik je prometni stručnjak prof. Željko Marušić.
– Vožnja pod utjecajem alkohola jedan je od najvećih sigurnosnih problema cestovnog prometa i vodećih uzroka najtežih prometnih nesreća. Najopasniji učinak alkohola nije samo usporavanje reakcija nego narušavanje prosudbe i procjene rizika. Alkohol vozača potiče na brzinu, rizična pretjecanja, kasno kočenje i druga opasna ponašanja koja često završavaju tragično. Posebno zabrinjava činjenica da već male količine alkohola, koje još ne narušavaju bitno motoričke sposobnosti, značajno povećavaju spremnost na riskiranje.
Jedna čaša vina ili boca piva možda neće otežati upravljanje vozilom, ali će povećati vjerojatnost prekoračenja brzine, prolaska kroz žuto ili crveno svjetlo, nepoštivanja prednosti prolaska i drugih prometnih pravila. Upravo je taj psihološki učinak alkohola često opasniji od njegova fiziološkog djelovanja – kazuje Marušić.
Motociklisti su posebno ugroženi
Najveći problem predstavljaju mladi vozači.
– Zbog nedostatka iskustva i izražene potrebe za dokazivanjem skloniji su brzoj i agresivnoj vožnji, a alkohol dodatno pojačava takvo ponašanje. Rizik je još veći kada upravljaju snažnim, često starijim sportskim automobilima koji imaju visoke performanse, ali znatno nižu razinu aktivne i pasivne sigurnosti od suvremenih vozila. Posebno su ugroženi i motociklisti jer alkohol već pri manjim koncentracijama povećava mogućnost gubitka stabilnosti i kontrole nad vozilom – ističe Marušić.
Dodatni problem predstavlja korištenje mobitela tijekom vožnje.
– Mobitel odvlači pozornost, a alkohol potiče riskiranje pa njihovo istodobno djelovanje višestruko povećava vjerojatnost nastanka prometne nesreće. Zakon o sigurnosti prometa na cestama dobro uređuje ovo područje. Članak 199. propisuje nultu toleranciju na alkohol za mlade i profesionalne vozače, dok je za ostale dopušteno najviše 0,50 g/kg alkohola u krvi. Problem nije u zakonu nego u njegovoj provedbi. Mnogi vozači sjedaju za upravljač pod utjecajem alkohola jer procjenjuju da je mala vjerojatnost da će biti zaustavljeni. U sigurnosti prometa izvjesnost kažnjavanja učinkovitija je od samog povećanja kazni – navodi Marušić.
Po Marušićevu mišljenju zbog toga je potrebno znatno povećati broj policijskih nadzora i to posebno tijekom noći, vikenda i blagdana.
– Smatram da bi svaka alkoholiziranost iznad 0,50 g/kg trebala značiti trenutačno isključenje vozača iz prometa i privođenje, privremeno oduzimanje vozačke dozvole te premještanje vozila na policijski deponij o trošku vozača. Za višestruke povratnike i vozače s vrlo visokim koncentracijama alkohola trebalo bi propisati poništenje vozačke dozvole uz obvezu ponovnog polaganja vozačkog ispita.
Alkohol vozaču ne oduzima samo sposobnost sigurnog upravljanja vozilom – oduzima mu sposobnost da shvati koliko je postao opasan. Upravo zato vožnja pod utjecajem alkohola nije trenutak nepažnje, nego svjesno prihvaćanje neprihvatljivog rizika koji može završiti tuđom smrću. Takvo ponašanje društvo ne smije tolerirati – zaključuje prof. Željko Marušić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....