Posljednji susret Hrvatskog nadzemlja u ovoj akademskoj godini održan je treću lipanjsku srijedu pod naslovom "Govor odjeće". Gost predavač bio je župnik župe Gospe od Zdravlja iz Podstrane, don Mirko Šakić.
Reakcije na predavanje svećenika iz Podstrane nisu izostale - posebno su mnoge šokirale poruke većinom upućene ženama. Ženi se poručuje da ne ‘provocira‘, ne ‘izaziva na grijeh‘, dok je muškarcu jedina ‘osuda‘ što je - slab.
U nastavku donosimo dijelove njegova predavanja:
Žensko je tijelo, rekao je, po sebi ljepše i skladnije od muškoga. Žena je najljepša u trudnoći, jer upravo od žene dolazi novi život. Sam Bog daje život, a svakome od nas darovana je milost da sudjelujemo u tom Božjem daru. Zli se protivi toj milosti i smeta mu čovjek jer u njemu vidi Božje djelo. Sveti Pavao stalno nas podsjeća: „Hram ste Duha Svetoga.“
„Nisam kompetentan govoriti o ženskoj modi.“ No dodao je kako primjećuje da mladim ženama puno znači biti lijepe i privlačne svojim muževima. Rekao je: „I sama žena želi reći: ‘Želim svom mužu biti lijepa i privlačna.’“
S Isusom Kristom sve postaje novo. Naše tijelo nije samo sveto – ono je presveto, jer smo po Kristu spašeni. Spasenje nam je potrebno, a današnji svijet osobito čezne za mirom. Usprkos svim ponudama koje nam svijet nudi, istinska potreba svakog čovjeka jest Isus Krist.
Don Mirko je rekao da je odrastao uz more, doslovce na plaži, te da se tijekom života „zasitio mora“. Danas više voli planine, no nedavno je primijetio nešto što ga je potaknulo na razmišljanje: „Čini mi se da 80% djevojaka i žena na plaži danas ne nosi pristojan kupaći kostim.“ Prisjetio se i riječi svoje sestre koja mu je rekla koliko je teško pronaći primjereni ljetni odjevni predmet, čak i za djecu.
U tom kontekstu postavio je pitanje:
„Zašto ti, ženo, majko, djevojko, osjećaš potrebu izložiti ono što je tako sveto – pogledima svih?“
Istaknuo je kako se iza takvog ponašanja često kriju nesigurnost i neprihvaćanje samoga sebe. Pozvao je žene da svoju vrijednost ne traže u očima muškaraca, ne definiraju sebe time sviđaju li se muškarcu ili ne. Prava vrijednost svake osobe nalazi se u trenutku kada je krštenjem uronjena u Isusa Krista. Po krštenju postajemo ljubljeni sinovi i ljubljene kćeri Božje – i tu se nalazi naša istinska vrijednost. U Božjim očima smo jedinstveni i dragocjeni.
Predavač je istaknuo kako ženama uglavnom nije važno kako muškarac izgleda, ide li u teretanu ili kako se odijeva. Mnogo je važnija njegova unutarnja vrijednost, koja nadilazi tjelesni izgled.
– Dragi mladići i muškarci, ako ne možete izdržati sat vremena u dugim hlačama na svetoj misi, možda još niste spremni ni za brak ni za svećeništvo – kazao je.
Dodao je kako se ljubav i žrtva uče u malim stvarima. Istaknuo je i važnost odgovornosti roditelja, svećenika i odgojitelja u oblikovanju kulture odijevanja.
– Normalno je da cure hodaju okolo nedolično odjevene, naslikavaju se i to prolazi pod normalno, a što je najbolje od svega, njihova vrijednost nije uopće u tome. Vi žene odgajate muškarce svojim odijevanjem. Požuda nije osjećaj koji želiš izazvati kod drugoga svojim odijevanjem.
Postavio je pitanje: Što nosim na sebi? Zašto se tako odijevam? Što poručujem svojim izgledom? Upozorio je i na idolopoklonstvo koje se može pojaviti u uzdizanju slavnih osoba, poput nogometaša, te u nošenju odjeće s njihovim imenima ili simbolima – osobito kada se ti simboli nalaze preko srca.
Podsjetio je na riječi proroka Jeremije:
„Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka.“
– Ne klanjajmo se nikome osim Bogu. Vrijeme je da zastanemo i promislimo – poručio je.
Istaknuo je i problem nepažnje u odijevanju za crkvu.
– Mnogi misle da je jasno kako se treba odjenuti za svetu misu, ali u mnogim europskim zemljama to još uvijek nije slučaj. Svaki je svećenik odgovoran za svetost prostora i svetost liturgije. O tome je potrebno govoriti. Neki se ljute kada ih se ne pusti u crkvu zbog neprimjerene odjeće, dok drugi pokušavaju opravdati svoje izbore. Jednom je jedna djevojka izjavila: „Isusu sigurno ne smeta kako sam odjevena.“ No pitanje nije samo o crkvi, već o tome što poručujem svojim odijevanjem gdje god da se nalazim – zaključio je don Mirko.
Nakon predavanja, don Mirko je odgovarao na pitanja Hrvatskog nadzemlja i publike. Naglasio je kako obuća prikladna za crkvu treba biti odabrana s poštovanjem: japanke za plažu nisu primjerene za svetu misu, iako to ne znači da su šlape ili japanke u potpunosti zabranjene. Turisti često dolaze u crkvu neprimjereno odjeveni, ali to nije uvijek znak nepoštovanja – ponekad je riječ o neznanju ili različitoj kulturi.
– Oskudno odijevanje nije stil. Mnoge djevojke nisu svjesne koliko njihovo odijevanje može utjecati na muškarce. Najčešće to nije svjestan izbor, već rezultat unutarnjih rana ili vanjskih utjecaja. Prevelika izloženost tijela može zamagliti razum i spriječiti jasnu prosudbu.
– Kršćanstvo nije matematika. Ne možemo uvijek strogo odrediti što jest, a što nije grijeh. Danas živimo u kulturi u kojoj nam sve mora biti nacrtano – rekao je.
Dodao je da žena nije automatski u grijehu ako se oskudno odijeva, ali činjenica jest da time može drugoga dovesti u kušnju. Ključno je ono što se nalazi u srcu osobe koja se tako odijeva. Spolnost i privlačnost su Božji darovi – sveti, prirodni i lijepi.
– Žao mi je to priznati – kazao je don Mirko – ali mnoge su cure same krive za komentare koje dobivaju i požudu s kojom ih gledaju drugi muškarci. Izazivati takve reakcije, a potom se skrivati, nije rješenje. Nažalost, najviše preljuba događa se u braku – upravo kada je žena trudna – i to zbog ovakvih izazova. A muškarci koji nisu duhovno čvrsti lako padaju – zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....