Iz mraka je izranjalo samo Puljkovo lice. Obasjano svitlima medija. Svi su navalili, kako ste uspili izgubit dobivene izbore?! I sve tako, da šta će sad, da oće li provat složit većinu u Gradskome vijeću... Nešto je objašnjava, čestita je Šuti, sve pomalo robotski, bez emocija. Borgovski. Ko dr. Sheldon Cooper, Puljkov kolega fizičar iz Teorije velikoga praska.
To je bilo iza ure devete. Gotovo, zamotaj i ajde doma. Split ima novoga, drugoga načelnika. Šute mali, a doktor! Reka bi Raos. Rastovac će slavit, a Zagvozdu kako bude. Svakako su kuća do pojate. Obojici su vrtli iza Bijakove.
Evo kako se taj izborni film vrtija prethodno, čitave večeri prvoga dana miseca lipnja. U izbornu nedilju:
Nije dobro. Svira Nostalgična, TBF. Uvik po muzici znaš. Domoljubne bi bile kad opali uzbuna. A komorni koncert kad je umra Tito... Došli su novi rezultati. Na 92 posto izbrojanih, Šuta vodi za 2731 glas. Znači, HDZ i Kerum.
Izgorija je Puljak. Evo ga još nema. Na razglasu „Mali krug velikih ljudi”. Već je mrvu i friško, znate kako to već biva kraj mora kad se stiska mrak. Ko je ponija sakoić, nije se privarija.
Po ure prije...
Eno na! Da je Šuta već proglasija pobjedu. Da sad vodi za 260 glasova. A mi vodili do maloprije! I svi se već pripremali zapivat „s Ponistre se vidi Šolta, puca kamen ispod volta...” Pa najavit nove radne pobjede – posli renesanse, priporoda, da će Split procvitat u baroku! Sve kićenome i zlaćenome! A onda i rokoko!
Nema veze, ko zna šta će još bit, ima još pedeset posto za izbrojit. Još da se ne zna ko je kako proša u kojemu kvartu. Puljka još nema u štabu. Muzika se probudila, raja traže veselo, ko će slušat tuđu muku! Dino, Ništa kontra Splita...
Malo ranije...
Prvi glasovi stigli su bili oko osme ure. Malo se toga već pribrojilo, rano je, ali ako je dvaput - dvaput, ko šta kažu u ovome štabu, onda su dva glasa Puljkove prednosti prid Šuton – bome, dva lipa glasa! Samo da tako ostane, nadaju se svi sa zebnjon...
Prije toga...
Ivošević u svitlome veštitu, bila kava. I kafene postole. Zakopčan do grla. Priplanija u glavi, biće da se prije bija okupat. U moru... Jedino mu se blidi ona vratna žila, kad nabrekne, kad govori. Prve izjave bile su oko sedme ure, reda radi, običaja i televizijskih dnevnika. U ta doba zatvore se birališta, a tu su odma i ankete, pa sve ima smisla: prvi utisci, uzbuđenja, pokisla lica, prva iznenađenja. I sve u tome stilu. Ovako, bez anketa je bilo mrvu gluvo. Šta će onda Ivošević i reć, smrsija je nešto da je u Splitu najbolja izlaznost, a on bi volija da je i veća. Da Puljku i ekipi bude veći legitimitet. Puno su radili za javnu stvar, kontra kasta i frakcija, pa se nada da će bit dobre ocjene kod svita.
Na početku, dok se još vidilo...
Najviše je "adidasovih" patika. Normalno. Rige se raspištoljile u sto boja. To je sad u modi. Nekako je ko na ladanju. U vrtu. Okolo stabla. Zeleno je i miriše arja raznin cvićen. Eno i mora, u bonaci. U Spinutu, tamok kraj Gusara, jedna lipa kavana. Glavna boja je blida magenta. Grozdovi baluna lepršaju. Skupa s bilima. Easy going. Niko ne bi reka da je ikomu stalo jesu li izbori ili nisu. Zadnji put je kod Puljaka bilo življe, doli u prvome štabu, usrid grada, na Cankarevoj, na štekatu. Kad se letilo na barikade i jurišalo na Banovinu. Kad su na koncu otplesali u nju. Posli se sve uvik promini. Udre se po stupićima! Udre se po svojima, bratoubilački, braća se uvik najžešće počepušaju.
Nešto ranije...
Evo, u vrtu, dvi gospođe gutaju pašte. U one vešte koje pare da su piđame. Na one lipe piđamske dezene. Jedna pita drugu da zna li di je to HDZ-ova zakuska. Zašto? Jer se šuškalo da je u studenstskoj menzi u Kopilici, tamo da je Šutin štab, da je tamo već ludnica, a još nije ni počelo. Kruži i video. Neko se zeza da je mudro izabra HDZ: kad budu navijali da se pari da ih je miljun!
Uglavnon, ispočetka je kod nas na ladanju bilo ko na sjenovitim rubovima Kolkate, uz lagani kriket, kao da nas se sve to uoće ne tiče, za razlku od dalekog i bučnog pakla velegradskog mravinjaka sa svim njegovim problemima. Koje obećava savladat Šuta.
Malo prije...
Tu je i spizica. Unutra, malo sa strane. Pršuta rizanoga i slaganoga na više zanimljivih načina. Kanapeića s lososon. Zdila sa slanin inćunima i kolutima ljubičaste kapule. Dva mašala soparnika. Neke košarice punjene nečin drugin. Ali mukte, cilu je kavanu priuzeja vonj slavonskoga kulena. Znoj te oblije od fete! I čime ćeš se onda otrat?! Salveton po čelu... Ili malo vanka, gdje čarlija, rekli bi u Bosni.
Ima i muzike. Novinari se zezaju, kamere se zasad pogasile, dnevnici su prošli. Marijana - večeras u bilo-crnoj kombinaciji i mrvu podignutin zatvorenin petama polusandala - gleda da sve bude po špagu. Ispod sakoa, magenta. Okviri oćala u istome tonu. Slučajni gosti bašte virkaju iz prikrajka. Smrkava se. Gospođe neće još lako doma. Klapaju pjati i bešteci. Svit žvače. Malo komentiraju. Sve je ispod glasa. Više ko za uz čaj. Nema urlikavaca. Pivaju Doris i drugi razni Dalmatinci. Balade...
Kraj mora, tamo di veslači spuštaju brodove, tamo se druže ekipice. Eno i Ivoševića oko tamarisa. Na mobitelu. Zove aktiviste, kako plešu brojevi. Na podestu dvoje mladaca. Ona s ljubičaston koson. On s rećinon u nosu. Koji gradonačelnik, pojma nemaju. Kolutaju očima. A ona je baš parila simpatizer s ton pituranon koson. Skoro magenta. Ali nije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....