Najvruća tema u Splitu je pitanje Poljuda i mogućnost gradnje novog stadiona, što u jednoj od izvedivih opcija uključuje rušenje aktualne konstrukcije koja je desetljećima bila simbol grada pod Marjanom i jedno od ključnih sportskih središta Mediterana.
Iako su ekonomisti kroz studiju izvodljivosti dobili priliku da iznesu svoj stav uz precizne brojke u Excel tablicama, nitko nije previše mario za struku, arhitekte i konzervatore koji gotovo u šoku gledaju kako se političari olako razbacuju riječima rušenje, sanacija, rekonstrukcija, gradnja... Kao da je riječ o odabiru ljetnih postola, a ne o prvoklasnom urbanističkom i identitetskom pitanju vrijednom stotine milijuna eura.
Hajduk je jasan, Šuta je jasan. Ruši i gradi opet. Njima je opcija nove sportske arene primamljiva zbog niza razloga, većinom komercijalnih i dugoročno i razvojno isplativih, no u svemu ovome proteže se jedna posebno bizarna argumentacija kako - Split zaslužuje novi stadion! Dobro, a na temelju čega?
Prvo se moramo vratiti u korijen cijele ove priče i suočiti se s činjenicom da je Poljud najvrjedniji spomenik moderne splitske arhitekture. Točka. Bez zareza.
Svjetsko čudo
Objekt nastao pod projektantskom palicom akademika Borisa Magaša postao je simbol inženjerske hrabrosti i estetske nadmoći tog vremena, a kao vizionarski zahvat u trenutku nastanka bio je desetljećima ispred svog vremena, Cijela konstrukcija djeluje kao da lebdi iznad terena, što je postignuto preciznim proračunima koji su tadašnjoj tehnologiji predstavljali golem izazov.
Magaš je stadion osmislio kao organski dio okoliša, smještajući ga u prirodnu razinu terena tako da se savršeno uklapa u vizure Kaštelanskog zaljeva i brda Marjan. Jedno od najvažnijih arhitektonskih postignuća je sustav evakuacije koji omogućuje da se cijeli stadion isprazni u nevjerojatnih 5 minuta, što je i danas standard kojem teže moderni svjetski stadioni. Također, Poljud je bio pionir u dizajnu rasvjete; umjesto klasičnih stupova, reflektori su integrirani u sami rub krova, čime je eliminirano bacanje sjena na travnjak i stvoren efekt "svjetlosne krune" iznad tribina.
Stručnjaci često navode i kako je ovaj stadion postavio temelje za razvoj modernih arena u Japanu i Njemačkoj, služeći kao direktna inspiracija za konstrukcije koje teže vizualnoj lakoći. Zbog svoje iznimne umjetničke i tehničke vrijednosti, Poljud je naposljetku uvršten u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, čime je i službeno priznat kao remek-djelo nacionalne i svjetske graditeljske baštine.
Splićani ga upropastili
I, kako su Splićani čuvali i tetošili ovo svoje čedo? Pa tako što su desetljećima birali politike kojima stadion nije bio ni na rubu pameti, već su se oslanjali na to da će ga izvući bezvremenska ljepota, kultni status domaćeg kluba i prepune tribine iz utakmice u utakmicu. Struka govori ono što je jasno i najvećim laicima - da se Poljud redovno i ustrajno održavao, danas ne bi ni pomišljali na njegovo rušenje!
Sasvim ironično, političari sada u javnost plasiraju tezu o devastaciji, opterećenosti i nesigurnosti do koje gotovo sigurno ne bi došlo da su radili svoj posao i dio financijskog kolača ostavljali za redovan servis gradskog stadion. A još je zabavnije u cijeloj priči to što kao veliki minus sanacije Poljuda navode kako će svake godine trebati izdvajati par milijuna eura za održavanje. Ha-ha.
Odjednom su se sjetili da u jedan takav kompleks treba redovno ulagati novce da bi ostao funkcionalan i da ga ne bi nagrizao zub vremena. Isto tako, rijetki spominju kako će se velika godišnja sredstva morati ulagati i u novi stadion, možda čak i višestruko veća ako uzmemo u obzir da će infrastrukturno biti kudikamo kompleksniji, veći i tehnološki opremljeniji.
Odužite se Poljudu
U ovoj temi teško se ne dotaknuti i samog Hajduka i njegovih sportskih (ne)uspjeha i zasluga. Valja po tko zna koji put naglasiti kako Poljud nije napravljen isključivo za i zbog Hajduka, koliko god mu je on kasnije podario dušu, već su "okidač" za gradnju bile Mediteranske igre i gradu je bio potreban moderan, polivalentni sportski objekt koji može ugostiti svečano otvaranje i atletska natjecanja. Bez tih igara, Hajduk bi vjerojatno još dugo igrao na svom starom igralištu, no ipak je dobio podstanarstvo iz snova, da bi na kraju stadion ispao česta žrtva paleži i devastacije od strane tih istih navijača.
Kad sve zbrojimo i oduzmemo, po kojem to točno kriteriju Splićani zaslužuju novi stadion? Da još jedan nemjerljivo vrijedan sportski i arhitektonski objekt zapuste, devastiraju i dekapitiraju, pa da opet za par desetljeća traže neko novo rješenje? Dragi Splićani, poučeni višedesetljetnim iskustvom i rezultatom vaše nebrige za ovaj svjetski biser, teško da ste zaslužili iti Poljud, kamoli neki novi stadion.
Prvo spasite njega, toliko mu barem dugujete, a tek onda sanjarite neke nove skupocjene snove.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....