Thompson i terasa: priča o tribunu Malih Domoljubnih Hrvata koji malim hrvatskih susjedima otima dom i dere kožu s leđa

U kolovozu godine 2021. RTL-ova emisija "Potraga" objavila je novinarsku priču od one vrste kakvu kod nas ljudi najviše vole. Ta se priča bavila malim ljudima koji su žrtve smicalice i nepravde. Prevareni i ojađeni, ti su ljudi bili u situaciji da gube imutak i dom. A oni koji su im to priredili zvučali su poput stereotipnih negativaca iz loše hrvatske filmske drame. Građevinski tajkun s poviješću sudskih kontroverzi, arhitekt koji je prenoćio u pritvoru, propali bankar koji je ojadio štediše i klijente te popularni selebriti urotili su se neposredno a da bi običnim, malim Hrvatima oteli majušni, sveti dom.

U bilo kojoj drugoj situaciji Hrvatska bi se zbog te novinske priče užgala. Kuljali bi bijesni komentari, društvene bi se mreže pjenile, a obični mali ljudi bi nad tipkovnicama i uz kave orno branili druge male obične ljude protiv svemoćne elite i susjeda iz pakla. Isti bi ti mali ljudi slavili emisiju "Potraga" i novinarku Danku Derifaj što je raskrinkala moćnike i stala u pomoć običnom nejakom Hrvatu.

Tako bi to bilo u bilo kom drugom slučaju, bilo bi tako u Hrvatskoj, kao što bi bilo na bilo kojoj drugoj točki svijeta. Jer naravno da oni koji nisu moćnici ne vole moćnike. Naravno da drže da su elite - tajkuni, arhitekti, bankari, selebritiji - međusobno povezani i prepleteni. Mali ljudi misle da je tako, a misle između ostalog i zato što doista obično jest tako.

U bilo kojoj drugoj situaciji, ukratko, mali bi hrvatski građanin stao uz drugog malog hrvatskog građanina protiv bogatih i moćnih. Ali tada, tog kolovoza 2021., nije. Nije, zato što se bogati i moćni susjed zvao Marko Perković. Zato što je bio poznatiji po svom scenskom nadimku Thompson.

Za skupe pare

Danas se, kad ta novinska priča iz kolovoza 2021. dobiva i svoj sudski epilog, treba prisjetiti o čemu se u toj priči radilo. Radilo se o tome da su obični, čestiti građani za skupe pare kupili stanove u splitskom kvartu Žnjan. Da su te stanove kupili od kvarnog developera koji im nije rekao da se stanovi nalaze pod flišanim pokosom i da se, zapravo, jednim dijelom protežu na drugoj parceli. Radilo se o tome da je popularni pseudopatriotski pjevač na toj istoj, drugoj parceli kupio stan od propalog bankara koji je gurnuo banku u stečaj i ojadio vlastite klijente. Radilo se o tome da je građanin Marko Perković shvatio da se ispod parcele koju je kupio nalaze kupljeni i plaćeni stanovi njegovih Susjeda Arvata.

Da je naprosto shvatio kako od susjeda koji su žrtve prevare može sudski izmusti novce. Da je shvatio da u susjedstvu ima ljude koji su se dali navući i odlučio se okoristiti njihovom nevoljom tako da im poput pijavice isiše i posljednju paru. Učinio je to bez skanjivanja i skrupula. Učinio je to jer su mu tu svinjariju omogućili sudionici: arhitekt koji je noćio u pritvoru i poduzetnik koji im je prodao stanove. To je bila zbiljska i jedina priča o Žnjanu tog kolovoza 2021. Priča o tribunu Malih Domoljubnih Hrvata koji malim hrvatskih susjedima otima dom i dere kožu s leđa.

Ali zli moćnik koji se urotio s elitom protiv malih Hrvata nije se zvao nikako drukčije. Zvao se eto baš Marko Perković, a za nemali dio konzervativne Hrvatske Marko Perković je predmet nedodirljive idolatrije. Pa se tako priča o zlim moćnicima i malim Hrvatima izvrgla u nešto drugo. Izvrgla se u priču o "Potrazi". I Danki Derifaj.

Umjesto priče o stvarnim žrtvama žnjanske prevare, te se 2021. stvar preobrazila u priču o novinarki koja je s ekipom neovlašteno kročila na tuđu terasu. Stvarni ili navodni "unlawful entry" novinarke RTL-a pretvorio se u predmet histeričnog zapomaganja cijele konzervativne medijske scene, a finale je bio album "Jedan i jedan" zagrebačkih hip-hopera Tram 11 u kojoj "Danka partizanka provaljuje na terasu". Tako je, eto, pospremljena priča o stanovima ispod žnjanskog fliša. Priča o nepravdi koju trpe mali ljudi pretvorila se u priču o partizanima koji provaljuju u konzervativni hrvatski dom.

Liberalni grijesi

Tako je to bilo tada, pred četiri godine. Dakle, tako je bilo u doba kad Thompson ni izdaleka nije bio ono što je sada. Kad je umjesto na Hipodromu nastupao po diskotekama u Posušju, kad mu koncert nisu koncelebrirali biskupi, kad mu na koncert nisu dolazila četiri ministra niti mu je hrvatski premijer pristizao u Canossu da se pokaje za liberalne grijehe i poljubi prsten. Tako je to bilo pred četiri godine kad je ZDS još bio ono što jest: gadljivi naci-fašistički odziv koji koriste samo ljudi kao Skejo, dakle ljudi oko kojih pristojno društvo diže sanitarni kordon.

Ali u međuvremenu su prošle četiri godine i više nije tako. Sad Thompson nastupa u centru Zagreba pred četvrt milijuna ljudi. Sad taj koncert pohode ministri. Premijer mu ide u poklonstvo, biskupi i svećenici jedu mu iz ruke. Žnjanski susjed Marko Perković više nije samo pjevač. Više nije čak ni parapolitička figura. On je sad mesija koji propovijeda novu nacionalističku vjeru uz raspela od dronova i svjetlucave nebeske krunice.

On je nacionalistički politički vođa koji nacionalistima u politici nedostaje, on je tvorac ustaškog "revivala" koji su ustaše iščekivali, on je propovjednik pastoralizacije mladih koji je dosadnoj i sklerotičnoj Crkvi u Hrvatskoj nasušno trebao. Perković je u međuvremenu postao katalizator revolucije, "tri u jedan": politički lider, lider vjerskog pokreta i tumač historije. Postao je veći od samog sebe, što po sebi znači da je postao nedodirljiv.

A iz te nedodirljivosti sad izlaze prve praktične posljedice.

O prvoj od tih praktičnih posljedica u srijedu je javnost obavijestio tim Perkovićevih odvjetnika. Oni su izvijestili da je splitsko Državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv novinarke Derifaj, njezina snimatelja i jednog od susjeda zbog kaznenog djela remećenja nepovredivosti doma. Dodali su da je optužnica s poslovnim brojem KO-DO-586/2025 podnesena pred Općinskim sudom u Splitu. Tako će se novinarka koja je stala u obranu slabih protiv moćnih zbog toga naći pred sudom. U drugim okolnostima, s bilo kojim drugim moćnikom, Hrvati bi vrištali od nepravde, društvene bi mreže pucale. Ali ne kad je to ovaj moćnik, ne kad je to MPT - biskup, mesija, vođa, pomazanik.

Veći od života

Četiri su godine prošle od tog dana kad je novinarka Derifaj, "partizanka", ugazila na famoznu terasu. Četiri su godine trebale splitskom Državnom odvjetništvu da prouči sve činjenice oko tog nevjerojatno zamršenog slučaja u kojem postoji ukupno šest svjedoka, jedna lokacija i jedan ZK izvadak. Četiri godine splitski su tužitelji u grašcima hladnog znoja forenzički istraživali taj slučaj neslućene pravne i kriminalne zamršenosti, slučaj s dalekosežnim implikacijama za cijelu naciju. A onda su naposljetku zaključili da novinarku treba dati na sud. Zaključili kada?

Pa, vidiš, baš zgodno - mjesec dana nakon koncerta na Hipodromu. Četiri tjedna nakon što je stranka u sporu, MPT, postala veća od života. Jer Thompson od srpnja 2025. više nije ono što je bio do srpnja 2025. Thompson više nije ono što je bio sve ove četiri godine. Thompson je sad onaj koji postrojava ministre. Pa je DORH na tu novu realnost reagirao kako je reagirao. Postrojio se i on.

Čitajući u nevjerici da je DO nakon četiri godine "razotkrio" žnjanski kriminal, čovjek ne može a ne pomisliti na još jednog ljubitelja Perkovićeva pastirskog zvuka - Ivana Turudića. Ne može a ne pomisliti na Mamićeva prijatelja koji je u samo godinu i pol otkad njime vlada DORH pretvorio u nevjerodostojnu porugu, oruđe desnog političkog trola. Naglo probuđena revnost DORH-a oko slučaja povređivanja doma iz 2021. samo je još jedan primjer te reputacijske degradacije.

Ali osim što puno govori o tom novom turudićevskom DORH-u, optužnica protiv novinarke puno govori i o novom, nedodirljivom statusu pseudopatriotskog barda. MPT je i tog ljeta 2021. bio dio utjecajne elite. Stanove je kupovao od bankara, surađivao s građevinskim tajkunima, bio je moćni među moćnima. Sada on više nije samo moćan. MPT je sad očito nedodirljiv. Netko tko pogleda okom, a državni aparat tu skokom.

A to se dogodilo ne zato što su to napravili bogati i moćni. Ne, nego zato što su to htjeli mali i obični. Koji su u jednom trenutku povjerovali da je MPT njihov glas, prijatelj i saveznik. A da to nije, recimo, Danka Derifaj, napisao je Jurica Pavičić za Jutarnji list.