U vremenu kada se često govori kako su se ljudi udaljili jedni od drugih, splitski kvart Dragovode ovih je dana pokazao sasvim suprotno — da susjedstvo još uvijek može biti velika obitelj. Povod za okupljanje bio je 75. rođendan Živka (Ivice) Mirčete, dugogodišnjeg stanovnika i dobrog duha kvarta kojeg svi znaju po dobroj riječi i spremnosti pružiti pomoć kome god to trebalo. Pa su umjesto tihe proslave u krugu najuže obitelji, Dragovode odlučile svom Živku prirediti večer za pamćenje.
Ono najdojmljivije bilo je to što su mladi iz kvarta organizirali to pravo malo slavlje u parkiću pored Lovrinačke ceste gdje su donijeli kompletan slavljenički asortiman. Od kolača, torte, pića, balona na napuhavanje, do muzike i zvučnika, pa se fešta odužila mimo svih regula. Za njihovog Ivicu najdirljiviji bio je prizor upravo tih mladih ljudi koji su tjedan dana u najvećoj tajnosti pripremali rođendansku proslavu. „Upregle“ su se i društvene mreže i razne internetske grupe, pratilo se njegovo kretanje, da ne bi slučajno tog dana od fešte, negdje zamakao sa svojom karijolom njegovim glavnim prijevoznim sredstvom, jer je, kažu na Dragovodama sve moralo proteći u najboljem redu. Na koncu nije to bila samo rođendanska proslava, nego dokaz da još postoje odnosi u kojima se starije ne zaboravlja, nego ih se cijeni i poštuje.
- Ivica je zaslužio da ga se ovako počasti. Uvik je bija tu za sve nas. Nema dana da nismo čuli onu njegovu „vidim te…“. A normalno da nas je mora vidit kad je njegova kuća prva na Dragovodama odnosno broj jedan. Bar tako stoji na adresi- govorili su susjedi dok su rezali tortu i nazdravljali slavljeniku. Atmosfera je, kažu organizatori, doživjela svoj krešendo kada se gotovo iz svih kuća iz dvije ulice, dolazilo slavljeniku na poklon. Bila je to prilika, vele, da se zapjeva, zapleše, a bome i sjeti pokoje kvartovske anegdote i zasmije uspomenama koje povezuju generacije. U svim tim šalama i pošalicama i prije i sada Ivica je imao zapaženu ulogu. Vidno dirnut pažnjom koju je dobio, slavljenik nije skrivao emocije.
- Nisam se ovome nada. Srce mi je puno kad vidin koliko ljudi ima oko mene. Ma nisu tribali sve ovo donosit. Di ću ja sa ovolikim poklonima. Je, drago mi je da su se sitili mog rođendana, samo ne znam ‘ko je otkrio datum. Sve u svemu, nikome ili malo kome dođe toliko ljudi na rođendan - nadglasavao se slavljenik sa svojim gostima, često prekidan dok su mu susjedi pljeskali i nazdravljali.
Bilo kako bilo, a bilo je dobro, u vremenu brzog života i otuđenosti, ova priča iz Dragovoda podsjetila je na ono najvažnije, da prava vrijednost jednog kvarta nisu kuće, zgrade i ulice, nego ljudi koji u njemu žive. A Dragovode su pokazale da susjedstvo još uvijek može disati kao jedno srce, a Ivičino je veliko k‘o kuća. Da nije tako zar bi došlo toliko čestitara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....