Tragedija koja je potresla čitav Split; prošlo je 38 godina od stravičnog slučaja ‘smrt pod blokovima betona‘

Danas se navršava 38 godina od jedne od najtežih nesreća u povijesti Splita, kada se u jutarnjim satima u Končarovoj ulici srušio potporni zid, usjek iznad autobusnog stajališta. Tragedija je odnijela tri života i ostavila dubok trag u gradskoj povijesti.

Veliki betonski blokovi, visoki oko osam i dugi petnaestak metara, srušili su se u tren oka, točno u trenutku kada je vozač linije broj 60 Ante Alajbeg, dolazeći iz Omiša, zaustavio autobus tik ispod mjesta urušavanja. Četrdesetak putnika u autobusu svjedočilo je dramatičnom prizoru, dok su radnici i spasioci ubrzo pristigli na mjesto nesreće.

Tog dana je Slobodna Dalmacija objavila članak. Naslov na stranici rubrike "Kroz Split-Kaštela-Solin" glasio je "Smrt pod blokovima betona", uz podnaslov "Teška nesreća u Končarovoj ulici u Splitu".

Tada je napisano:

– Najmanje su tri osobe izgubile život pod betonskim potpornim zidom koji se srušio u usjeku jutros u blizini autobusne stanice pored "Elektrodalmacije". Tragedija se dogodila nešto poslije jedanaest sati, najvjerovatnije u 11.10, kako je zaključio Ante Alajbeg, vozač linije broj 60, koji je dolazeći iz Omiša zaustavio autobus u trenutku kada je dio zida, visokog oko osam i dugog petnaestak metara, u tren pao.

U tekstu se navodi kako je promet u pravcu Omiša kroz Končarovu ulicu bio obustavljen te preusmjeren preko Visoke ulice i Mertojaka.

Fotografije objavljene uz članak ostale su među najupečatljivijima u arhivi lista. Na jednoj od njih vidi se razvaljeni kolnik prekriven golemim betonskim blokovima, dok su radnici i spasioci okupljeni oko mjesta nesreće.

Ispod fotografije stoji zapis:

– Pet sati nakon nesreće započelo je raščišćavanje ceste i uklanjanje srušenog zida.

Druga fotografija prikazuje autobus zaustavljen tik uz mjesto urušavanja, a ispod nje piše:

– Radnici GSUP-a na mjestu nesreće mjerili su veličinu ogromnog betonskog zida koji je pao tik pred autobusom u kojem se nalazilo četrdesetak putnika.

Posebno snažan trenutak zabilježen je i u fotografiji vozača autobusa Ante Alajbega, uz opis:

– Vozač autobusa Ante Alajbeg, pred čijim se očima dogodila tragedija, još uvijek u šoku priča što je vidio.

U tekstu se, bez iznošenja zaključaka, navode prve pretpostavke o uzrocima urušavanja, dok se službeni nalaz još čekao.

U donjem dijelu stranice objavljen je i podsjetnik pod naslovom "Nesreća na Visokoj", koji govori o ranijim sličnim tragedijama, dodatno naglašavajući da se upozorenja ponavljaju, a posljedice ostaju iste.

Arhiva SD