Tuga i jad u Splitu; korisnici doma povukli očajnički potez: ‘Ovo je nehumano, 80 posto nas ne može platiti tu cijenu!‘

Preko dvjesto, točno 202 potpisa donijeli su korisnici Doma za starije Split potpredsjedniku Skupštine Splitsko-dalmatinske županije dr. Luki Roguljiću, s nadom kako im plaćanje njihovog smještaja opet neće poskupjeti.

I sa željom da svoje probleme iznesu direktno županu Blaženku Bobanu, da mu pojasne kako oni u trećoj životnoj dobi, s „mizernim” mirovinama, ne mogu pratiti 100-postotno poskupljenje, ali i dodatke plaćanja soba sa balkonom, korištenja klima-uređaja ili hladnjaka koje su oni kupili i donijeli u dom.

Prosjaci nakon 40 godina staža

Razloga za očaj itekako imaju, budući da većina njih ne može više platiti svoj boravak u županijskoj ustanovi, jer im je penzija „stala” na 600 eura, a cijena doma je sada od 600-750 pa čak do 900 eura.

- Nikoga nije briga za nas i naše probleme, mi smo kao prosjaci nakon 40 godina staža i rada, nakon što smo ulagali i gradili ovaj dom, kao i sve ostale, jer novi dom ni jedan nije izgrađen!

Znači, iz našeg poreza ali i samodoprinosa napravljeni su domovi, a sada nas prisiljavaju da smo u dugovima, da smrt čekamo kao dužnici, jer od mirovine dom ne možemo platiti! Žalosno – u jednoj rečenici, njih 12 predstavnika dočekalo je županijskog vijećnika u domu na Zenti, koji je dio ustanove „Dom za starije Split” a koji radi na tri lokacije - Zenta i Vukovarska u Splitu, te u Starom Gradu na Hvaru, a svima ravna Ivan Škaričić (HDZ).

Strpljivo je slušao dr. Roguljić, sada nezavisni vijećnik (bio je u kvoti HSP-a) što mu štićenici imaju reći, zbog čega peticija, što se treba mijenjati u radu ove ustanove.

- Tu sam prvo kao liječnik, a drugo kao potpredsjednik regionalnog parlamenta i kako vam mogu pomoći? - na ovaj upit Roguljića, samo se „zakotrljala”, slobodno možemo reći – tužna priča.

Čak 80 posto korisnika ne može platiti 100-stotno poskupljenje

Vanja Bule je bila direktna.

- Zadnje od tri povećanja cijene u dvije godine, iznosilo je fascinantnih 41 posto, i to su nam 31. kolovoza oglasili na oglasnoj ploči, da nove cijene idu od nedjelja 1. rujna 2024. godine. Bezobzirno, nehumano, jer 80 posto korisnika ne može platiti tu cijenu. Pa ni dica ne mogu po 200 eura svaki mjesec nadoplaćivati, imaju oni svoju dicu. Znamo da je sve poskupilo, nismo mi nerazumni, ali naše penzije su oko 600-650 eura.

Prisnažila je ovim podacima i Marija Medar.

- Prvo, voda nije ispravna, prijeti nam zaraza legionelom, nema tople vode za ujutro se istuširati, 20 dana smo bili bez vruće vode, zadnje dvije godine to je problem a u domu sam ima 3,5 godine, uz sto postotno poskupljenje. Nema dezinfekcije prostorija, ne čisti se redovito jer nema dovoljno osoblja. Klimatizacija je puna prašine. Sve životinje imamo u svojim sobama u prizemlju, od žohara, mrava, mačaka, ptica, gušterica,...Nema deratizacije redovite. Nemamo ni interneta...Odsječeni smo od svega - jada se.

Brojkama se „poigrala” i umirovljena ekonomistkinja druga Marija i to Fredotović, koja je samo nizala poražavajući ritam života ove populacije treće životne dobi sveden na puko preživljavanje.

Sve im se naplaćuje

- Znači 2018. godine išlo je poskupljenje 20 posto, pa 2023. godine 30 posto, a onda 2024., godine 41 posto smještaj, a hrana čak 50 posto. S tim da nam od 2023. godine naplaćuju i korištenje klime uređaja 15 eura te hladnjaka 15 eura, pa i tende, iako smo ih sami kupili. I ona famozna naplata prijevoza do bolnice, do KBC Split uz pratnju 30 eura - nabraja Marija.

- Pa taksi do 500 metara udaljene bolnice samo dođe 3-4 eura – ljutito će Ante Paić-Odžić, dok je Marija nastavila redati brojke.

- Dom je po planu predan Županiji, ispunio poslovanje, iako mu je opet županija anulirala minus od preko dva milijuna eura. Evo vidite, prihodi su 10,820 milijuna eura, a rashodi 10,912 milijuna eura od čega 66 posto ide na plaće djelatnika.

Udio naših uplata korisnika u prihodu je je 4,473 milijuna eura, znači 41 posto, a Županija pokriva nešto više od 58 posto - 6,247 milijuna. Plaće su djelatnicima podignute za 20 posto - prosječna je plaća 1073 eura. Nemamo mi ništa protiv toga, inflacija je, no naše mirovine su dignute samo 7,46 posto. Penzioner sa 500-600 eura mirovine ne može plaćati dom preko 750 eura, a dobijemo mjesečno samo dva toalet papira i jedan sapun - sve je iznijela Marija Fredotović.

Dva korisnika, jedan djelatnik

- Sve ostalo kupujemo, uz tri loša obroka dnevno, treba uzeti voće, lijekove, a ukinuli su nam i jednu običnu kavu na šanku jer se kao ne smije imati šank sa kavom. Tu smo pivali, družili se uz kavicu. Eto, oni su nam donili one „zdrave” automate kojima nas truju – nije se dala ni Stanislava Barić.

I ostali su korisnici nabrajali što ih sve tišti.

- Znači. u Zenti je 338 zaposlenika, jedan zaposleni na dva korisnika. Iznajmljuje se prostor za ambulantu, za praonicu rublja, za restoran, a nama dižu cijenu i odmah nakon poskupljenja stiglo je pred dom i novo vozilo.

A nama kažu kako imamo pogled na more. Pa, ljudi moji, ne živi se i ne jede od pogleda. Nemamo niti sprave za vježbanje, nema druženja, a spiza ajme nama. Nema kreativnosti, uvik ista jela. Da nam je nekad imat i palačinku na pjatu, spasili bi se. Eto do toga smo došli. Imamo jedan kolač tjedno, nedjeljom, no to vam je sve tanko....

Zakotrljale su se pritužbe na vođenje doma u „režiji” okupljenih: već spomenutih četiri dama, i Ante, pa Ane Skakelja, Mladena Burića, Ante Banovca, Ivice Sinovčića, Ivana Bulića, Ante Bajića.

Dužničko ropstvo

Ogorčeni su, poglavito što ih nitko ne sluša, oni su svijet koji za javnost, za političare ne postoji. Sjete ih se jedino kada su izbori.

- Zato će vas poslušati sada – pokušao je dr. Roguljić „omekšati” situaciju, a on je i jedini županijski vijećnik iz kvote vladajućih koji nije glasovao za dizanje cijena domovima, no kada su mu predočili i dužničko ropstvo koje im svima prijeti, nikome više nije baš bilo do smijeha.

- Sa 40 godina staža sada imam mirovinu 620 eura, a dom mi je poskupio na 770 eura. Znači u dugu sam svaki mjesec 150 eura samo za smještaj, a da o lijekovima, voću, nekim sitnicama koje život čine i ne govorim. Nije baš mirna i ugodan starost – kiselim osmijehom opisao je život prosječnog hrvatskog umirovljenika u domu Ivica Sinovčić, a to je sudbina većine korisnika doma.

Njih je oko 800 na smještaju u Splitu od čega je 200 socijalnih slučajeva za koje skrbi Centar za socijalni rad, desetak je branitelja Domovinskog rata, dok je ostatak iz – rada. S mizernim mirovinama nakon radnog vijeka.

Ovakve cijene jednostavno nije moguće pratiti ni s mirovinama, ali ni s nekretninama ako ih uopće netko od njih i ima. Nekima su već i skrbnici otkazali plaćanje doma nakon poskupljenja, pa mnogi strepe od izbacivanja doslovno na ulicu, s nadom kako do toga ipak neće doći.

U Australiji donacije privatnika

I korisnik Ivan Bulić, koji je živio u Australiji, s iskustvom rada u tim institucijama, skoro je bojažljivo istakao kako se vodi dom u drugoj zemlji.

- Dom ima svoje novine, ima svoju radionicu gdje osim korisnika dođu i umirovljenici koji ne žive u domu, privređuju, izrađuju namještaj koji se prodaje. Ujedno imaju poduzetnike, privatnike koji su donatori ovakvim ustanovama, a ta se uplata njima odbija od poreza. Svi zadovoljni jer se ima empatije prema starijim osobama koje su izgradile cijeli sustav, a sada im se osigurava ugodna starost - kaže.

- Zato županija ima svoj list „Moja županija-Pravo misto” a za nas nigdi mista u tom listu, samo pišu o poticajima, mladim poduzetnicima. Mi smo im negdje ispod crte, ne postojimo. Kod njih je sve bajno, sretno, na nas tužne su zaboravili – još jednom je Marija Fredotović dodala „sol” na život u domu.

Nitko nije bio osim Puljka

- Tri godine sam u domu, nitko od tih pustih političara niti da dođe, ni župan Boban, ni Mate Šimundić predsjednik Skupštine koja je naš osnivač jer su domovi su županijski, niti pročelnica Diana Luetić. Bio nam je samo gradonačelnik Ivica Puljak, a nije bilo ni nikoga iz umirovljeničkih udruga. Mi za njih ne postojimo - mišljenja je Ante Bajić.

No, kako je prije zadnjeg poskupljenja Županija odluke o svemu vezano za domove „prebacila” na Upravno vijeće, Ante Banovac, predstavnik korisnika u tom tijelu nam otkriva kako na njihove pritužbe nitko ne reagira.

- Pišemo dopise, pitamo, ali oni odlučuju. Pet nas je u Vijeću, ja u ime korisnika, jedan predstavnik radnika te troje koje imenuje Županija, a predsjednik je Ivan Glavota – pokazuje Banovac i popis mjesečnih cijena usluga, među kojima se sobe sa balkonom dodatno cijene na trošak od 22 eura, dok je doručak 56 eura, ručak 181 euro a večera 131 euro, otkrivajući kako je već u planu i dizanje cijene i za tekuću 2025. godinu.

Kako doznajemo, vlada strah među tim ljudima, nije im lako boriti se kada im tijelo otkazuje poslušnost, kada je bolest prisutna, kada im netko drugi kroji njihov dio života, onaj u samom smiraju.

No, za kraj su nam samo rekli „pognute glave sablja ne sječe”, no evo „zentaši” s podrškom i „vukovaraca”, su odluči svoje glave prije smrti – dignuti!