StoryEditorOCM
Splitudruga mjau

Tuga na splitskim ulicama: ‘Čak 75 posto mačića ugine ili nestane prije navršenih šest mjeseci‘

Piše Mia Uzinić
9. studenog 2026. - 21:25
Vojko Bašić/Cropix
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Splitska udruga "Mjau" tvrdi da je kroz njihovu kartu kolonija i prijave građana evidentirano više od 1200 slobodnoživućih maca na području grada. Naglašavaju da je potrebno stvoriti sustav zahvaljujući kojem će za pet ili deset godina biti znatno manje mačaka kojima će spašavanje uopće biti potrebno, a ključno je plansko kastriranje uličnih mačaka. Umjesto pojedinačnih kastracija na nepovezanim lokacijama, treba planski obrađivati cijela područja, težiti obuhvatu od najmanje 80 posto i nastaviti pratiti stanje.

– Činjenica da je u gradu više od 1200 slobodnoživućih mačaka ne znači da se populacija udvostručila, nego da sve više otkrivamo koliko mačaka i kolonija zapravo postoji. Naravno, riječ je o prijavama i procjenama koje još treba dodatno provjeravati.

Prema službenim informacijama koje smo dobili od Grada Splita, godišnje se predviđa približno 150 kastracija. Prema dostavljenim podacima, tijekom 2024. provedeno ih je 40, a tijekom 2025. godine 112. Osim broja provedenih kastracija važno je i kakav je stvarni učinak na populaciju – kaže Ivan Sunara, predsjednik udruge.

Proučavajući znanstvena istraživanja, Sunara je naišao na dvanaestogodišnju studiju koja pokazuje da je za dugoročno smanjivanje populacije važno postići visok obuhvat kastracijama.

– Veći od 70 posto na međusobno povezanim područjima, uz kontinuirano praćenje. To nije univerzalni prag koji vrijedi za svaku koloniju, ali jasno pokazuje vrijednost planskog pristupa. Zato se pitam koliko smo takvih rezultata zapravo postigli u Splitu.

image
Nikša Stipaničev/Cropix

Ako od kolonije od 30 mačaka kastriramo njih pet ili deset, spriječili smo dio budućih okota, ali preostale mačke nastavljaju se razmnožavati. Čak i ako uspijemo kastrirati gotovo cijelu koloniju, problem se može vratiti ako se u neposrednoj blizini nalaze druge nekontrolirane kolonije iz kojih dolaze nove mačke. Zato smatram da nam treba drukčiji pristup. Umjesto pojedinačnih kastracija na nepovezanim lokacijama, trebamo planski obrađivati cijela područja, težiti obuhvatu od najmanje 80 posto i nastaviti pratiti stanje – naglašava Sunara. 

Jedno istraživanje slobodnoživućih mačaka pokazalo je da je približno 75 posto promatranih mačića umrlo ili nestalo tijekom prvih šest mjeseci života.

– Važno je naglasiti da nestanak ne znači nužno potvrđenu smrt i da se taj postotak ne može automatski primijeniti na sve kolonije. Taj podatak meni nije važan zato da bismo dodatno naglašavali koliko životinja umire, nego zato što pokazuje koliko se mačića rađa, a da mi toga često nismo ni svjesni.

Kod slobodnoživućih životinja prirodno je da svi mladunci ne dožive odraslu dob. To ne znači da trebamo biti ravnodušni prema njihovoj patnji, nego da moramo prihvatiti činjenicu kako ne možemo spasiti svaku pojedinu životinju. Ako sve svoje resurse trošimo isključivo na spašavanje novih legala, nikada nećemo imati dovoljno ljudi ni sredstava.

Smatram da moramo naučiti razlikovati emocionalnu reakciju na pojedinačni slučaj od dugoročnog rješavanja problema. Mačke osjećaju bol, strah i stres i naravno da im trebamo pomoći kada možemo, ali ne možemo svaku situaciju promatrati samo kroz vlastite emocije, bez razmišljanja o dugoročnim posljedicama – tvrdi Sunara. 

U Hrvatskoj se jako puno ljudi nevjerojatno trudi po pitanju brige za životinje. Mnogi daju vlastiti novac, vrijeme i energiju, često do granice iscrpljenosti.

– Međutim, svatko ima svoje prioritete i svoju ideju kako bi trebalo postupati. Kada su ljudi stalno pod emocionalnim i financijskim pritiskom, suradnja postaje još teža. Netko želi spašavati ozlijeđene mačke, netko udomljavati, netko hraniti kolonije, a netko organizirati kastracije. Sve su to potrebne aktivnosti. Ali moramo ih povezati u zajednički sustav i jasnije odrediti prioritete.

image
Duje Klarić/Cropix

Prvo moramo znati gdje su kolonije, koliko mačaka u njima živi, koliko ih je kastrirano i tko se o njima brine. Zato gradimo kartu i evidenciju, uz pomoć građana i volontera koji mogu provjeravati prijavljene lokacije. Zatim želimo odabrati prioritetna, međusobno povezana područja i organizirati intenzivne kastracije. Nakon toga netko mora nastaviti pratiti kolonije, prijavljivati nove životinje i omogućiti pravovremenu reakciju. Za takav sustav trebaju nam hranitelji, veterinari, volonteri, osobe obučene za humano hvatanje mačaka i koordinacija s Gradom. Jedan od naših dugoročnih prioriteta upravo je osigurati financiranje profesionalne osobe za hvatanje mačaka jer bez ljudi koji mogu redovito raditi na terenu teško možemo postići ozbiljnije rezultate – ističe Sunara. 

Ministarstvo poljoprivrede potvrdilo je da je lokalna samouprava, neovisno o ugovoru sa skloništem, dužna i može organizirati kontrolu razmnožavanja slobodnoživućih mačaka. Iz Grada Splita odgovorili su na njihov prijedlog te su, nakon telefonskog razgovora s predstavnicom Grada, dostavili konkretan plan mogućeg zajedničkog djelovanja.

– Nadamo se da će se komunikacija nastaviti i rezultirati prvim konkretnim koracima. Kontaktirali smo i Splitsko-dalmatinsku županiju vezano uz koordinaciju zaštite životinja i mogućnost predstavljanja našeg pristupa.

image
Vojko Bašić/Cropix

Naš cilj nije kritizirati Grad niti bilo koga drugoga, nego pronaći način da se postojeći ljudi i sredstva bolje organiziraju. Smatram da već sada možemo napraviti prve korake bez velikih dodatnih ulaganja, ako postoji volja za suradnjom. Želim da jednog dana možemo pogledati određenu lokaciju i reći: prije tri godine ovdje je bilo 40 mačaka, danas ih je 15, gotovo sve su kastrirane, nema nekontroliranih novih legala i imamo ljude koji redovito prate stanje. Moj cilj nije samo spasiti što više mačaka danas, nego stvoriti sustav zahvaljujući kojem će za pet ili deset godina biti znatno manje mačaka kojima će spašavanje uopće biti potrebno. Ne očekujem da ćemo problem riješiti preko noći. Ali mislim da ga možemo rješavati postupno, područje po područje, ako konačno počnemo gledati cijelu sliku – zaključuje Sunara. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. studeni 2026 16:32