Tuga: naišli smo na splitskog nastavnika koji vuče vreću, sjeda u autobus, neugodno mu je. Nije prosjak, nije beskućnik

Ušao je u autobus s velikom tamnom plastičnom vrećom, sjeo, a vreća ostala na prolazu u uglavnom praznom autobusu, pa tog trenutka nikome nije smetala. Ali muškarac koji je dobro zagazio u tridesete unervozio se, hto bi vreću skloniti, ali ne zna gdje bi s njom, a da ne smeta.

- Ma stavite kraj sebe, na sjedalo, dobrodušno kaže jedna putnica.

- Ma bi ja, ali uzet ću kome misto...

Ispostavilo se da se znaju iz viđenja.

- Idete raditi?

- Ne, gospođo moja, idem na plažu.

- Pa lipo...

- Nije baš lipo. Idem prodavat - pa bradom pokaže na vreću - ali otkako nema Žnjana... Ostale su s te strane samo dvije plaže - Trstenik i ona ispod Radissona... Ako dobijem dnevno dvadeset, dvajspet eura, dobro san dobio.

- Pa nije ni to loše - kaže gospođa.

- A nije loše, ali šta će čovik s tim? N...