Ovo je malo splitsko čudo. Ovo je najnoviji "selfie corner" koji nije zapisan ni u jednom turističkom vodiču ili putnom itineraru, ovo je djelić grada pod Marjanom koji je skroz slučajno, posve nenametljivo, postao toliko popularan a da mu to uopće nije bila namjera. Samo se stvorio, živi u svom ritmu, nikada se nije reklamirao, nikada se nije ni trudio reklamirati, a pretvorio se u lokaciju – stani, uživaj, fotkaj. Nije povijesnog ili simboličnog karaktera nalik zvoniku sv. Duje, peristilskoj vizuri, Grgurovu palcu, promenadi Rive, pogledu s Vidilice. Ali ovaj se kutak ipak izborio za ovoljetnu titulu jednog od najfotografiranijih splitskih motiva. Nekoliko puta svjedočili smo redovima koji su se tu stvarali, pred jednim izlogom u jednoj običnoj Zadarskoj ulici, smještenoj u srcu grada, nekoliko desetaka metara od Peškarije.
Što se to u Zadarskoj dogodilo? Rad zlatnih ruku floristice Desinele Grenc, druge generacije najpoznatije splitske cvjećarske obitelji. Njezina je majka Marija Crmarić dugo vremena, sjećate se, držala cvjećarnicu "Fontanu", smještenu nekoliko koraka od legendarnog dućana željezare "Mikačić". Desinela je od predvorja i izloga svoje cvjetne butige napravila nesvakidašnji prizor, koji mami da ga pogledate, poslikate ili tek posjednete na klupicu. I uživate u pogledu na splitski život.
– Jako puno ljudi uđe u dućan i pitaju me mogu li ga fotografirati. Ali ne samo izlog, već i njegovu unutrašnjost. I nisu to samo stranci, primjećujem i podosta domaćih koji se vesele da u moru onoga što se s ljetom nudi u centru grada vide nešto drukčije. Željela sam ljudima pokazati ljepotu splitske manufakture, tradiciju koja se s galopirajućim turizmom i nekim novim vrijednostima izgubila u moru novonastalih trgovina slastica, brze hrane, pića. Žao mi je da ovaj naš grad, inače toliko lijep sam od sebe, nije zadržao naše tradicionalne obrte. Nemate ih više gotovo nigdje vidjeti. Zato sam ja odlučila pokazati kako ipak nisu nestali. I zato sam trgovini i njezinu izlogu posvetila jednu posebnu vizuru. Predvorje sam uredila po svom guštu. I smatram, nadam se, kako bi i drugi svoje dućane trebali tako urediti. Svakodnevno uočavam kako se ljudima tako nešto jako sviđa – veli Desinela.
Cvjetni muzej usred Splita
Uzdahnut ćemo tužno pred gradom koji s odlaskom turista utihne u tišinu, što nas čeka već za dva do tri tjedna. Ali svaki put s radošću i zapljeskati pored izloga nalik ovom u Zadarskoj ulici, nekoć punoj obrtničkih dućana i proizvoda. Eh, kada bi splitskih tradicija u ovom gradu bilo više, kada bi grad bio grad kao nekada, kada bismo imali što gostu ponuditi umjesto onoga što im većinski nudimo. Kakva bi to onda dobra priča bila.
– U Belgiji ćeš kao turist obvezno probati njihovu čokoladu, u Velikoj Britaniji ćeš kušati njihov fish and chips, pastirsku pitu, čaj uz male sendviče i kolačiće, u nekoj drugoj zemlji ono nešto njihovo, tradicionalno. Kod nas se sve to izgubilo. Zato sam željela pokazati kako i u ovom gradu ima špirita i duše, ali i volje nas rijetkih koji još čuvamo tradicijske zanate. Često me ljudi, kada uđu, pitaju i je li ovo muzej. Ja im kažem, o da, cvjetne umjetnosti. Zanimljivo je da jako vole kao splitski suvenir uzeti buketić suhog ili dehidriranog cvijeća. Uglavnom su na bazi smilja ili naših mediteranskih biljaka, lako ga ponesu u prtljazi kao dugi podsjetnik na naš grad. Kada bi svaki dućan svoje predvorje i izlog ovako ukrasio, svima nama bilo bi još ljepše – veli Desinela.
Evo poziva i za ostale, pokrenimo se, vrijeme je da se grad konačno više vrati svom gradu. Jedan mali izlog pun kolorita pokazuje nam put.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....