Splitska Glazbena škola Josipa Hatzea malo je mlađa od Hajduka, ali za razliku od nogometnog kluba drži se uvijek pomalo po strani, gospodski odmjereno kao kajdanka među tekama i udžbenicima.
A kroz nju su prošle generacije djece i tinejdžera, među kojima je stasao i priličan broj vrsnih glazbenika danas angažiranih posvuda po svijetu. Ujedno je to jedna od najvećih škola u zemlji i to po svojoj razvedenosti, jer su odjeli dislocirani na otoke Vis i Hvar, gdje škola djeluje u tri grada, Brač - u Supetru, Postirama i Bolu, a tu su još odjeli u Kaštelima i Trogiru. Broji 140 zaposlenih i nešto manje od tisuću učenika.
Posljednjih petnaest godina vrlo uspješno školom ravna profesorica Vesna Alebić, inače pedagoginja klavira, koja rijetko istupa u javnost naprosto zato što to, kako kaže, prepušta svojim učenicima.
- Ako imam izbor govoriti ili muzicirati, uvijek je bolji izbor muzika. Što ja imam govoriti kad oni mogu to odsvirati – kaže nam.
Ipak, pristala je popričati, prije svega o svemu sa čim se suočava na čelnoj poziciji i koje promjene je kao pedagog nakon više desetljeća rada uočila kod učenika i roditelja, a koje su neminovna posljedica razvoja tehnologije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....