Kad su sudbine najmlađih bića u pitanju splitska je javnost uvijek snažno senzibilizirana. Vijest je, dakle, da je u splitskom rodilištu u nekoliko dana između brojnih novopridošlih beba na svijet došlo i njih troje. Tri bebe koje su rodile tri majke s ovog područja. Majke su, međutim, napustile rodilište bez malih, toplih, živih naramaka u rukama. Tri bebice su zajedno, netom nakon rođenja otišle na istu adresu.
Nije bilo lako saznati sve detalje ove priče, ali uspjeli smo dobiti potvrdu kako im je prvi dom postao splitski Centar Maestral. Momentalno su najmlađi korisnici ustanove koja već duže vrijeme ne pamti da im je u dom, u tako uskom vremenskom razdoblju, riječ je o samo nekoliko dana, direktno iz splitskog rodilišta na skrb došao veći broj novorođene djece.
Vijest nam je potvrdila Jelena Burazin, ravnateljica "Maestrala", navodeći da su bebice, inače muškog i ženskog spola, dobro, zdravo, glasno, upravo onako kako djeca te male, sitne dobi moraju biti. Detalje nam ne smije otkriti zbog njihove zaštite, ista bi situacija bila i da su u pitanju i stariji korisnici ustanove. Ali može potvrditi da su bebice kod njih već dva mjeseca, pod 24 satnom brigom djelatnika doma. I tu će biti dok im se ne nađe udomiteljska obitelj. Što se dogodilo?
- Nažalost, imamo porast broja djece koja nam dolaze u Centar. Među njima su i ova tri mala bića. Dobro su, zdrava su, sve što im možemo pružiti, sve što male bebe trebaju, sve kod nas imaju. Nije prvi put da imamo djecu takve dobi, ali svakako je kuriozitet da su nam došli u jednom tako uskom vremenskom razdoblju.
Pitanje je zašto su kod nas? Majke ih se nisu odrekle. Ali, procjenom Centra za socijalnu skrb, utvrđivanjem određenih okolnosti iz njihovih dosadašnjih života, ocijenili su da se ne mogu adekvatno brinuti o novorođenčadi.
I zato su bebe direktno iz rodilišnih boksova došle k nama. Bit će kod nas sve dok im se ne nađu udomitelji. Bit ću otvorena, voljela bih, nadam se, tako željno iščekujem vijest da im je Centar pronašao nove obitelji. Samo im one ipak mogu pružiti svu toplinu, nježnost, pažnju, ljubav koja njima sada treba. Koliko god se mi trudili, sve je ipak bolje od ustanove, zato žarko iščekujemo takav scenarij. Za to vrijeme će imati pažnju i brigu svih nas iz doma – veli ravnateljica Burazin.
Traže se udomitelji
Poruka je jasna, pronalazak obitelji za takvu djecu je prioritetan. U "Maestralu" vjeruju da će im se sreća brzo osmjehnuti. Kažu i da dobro znaju koliko tim za udomiteljstvo zajedno s kolegama socijalnim radnicima i psiholozima intenzivno kontaktira područne urede kako bi našli adekvatnu obitelj.
- Meni je najtužnije kada gledam slike u arhivi i shvatim da je neko dijete kod nas tri, četiri, šest godina... Cijelu jednu vječnost. Cijeli svoj život. Stvarno se trudimo da im svakodnevica bude ispunjena, ali nije u redu da dijete dijeli zagrljaje s još 10 ili 15 djece. Nije. Dijete treba obitelj, okruženje gdje zna da će biti sigurno i da će biti zaštićeno zauvijek – emotivno govori ravnateljica "Maestrala".
Otvoreno navodi da su njihova djeca jako nesigurna, i da im teško pada čak i kad tete iz doma odlaze svojim kućama na kraju smjene. Djeca znaju i pri tim rastancima plakati. Ne možete vjerovati, veli, kolika je to sreća kada se njihova teta opet vrati. Jer djeca sve zaposlene u domu percipiraju kao svoje ljude, svoju obitelj.
Jednogodišnja curica je, ispričala nam je i to, bila osam dana Zagrebu u bolnici s medicinskom sestrom iz doma. Kada je domar došao po njih, malena je bila presretna. Svaki zaposlenik "Maestrala" je njima dragocjen. Oni su za njih ljubav.
- Stalno treba ponavljati da je tužno i nepotrebno da pored velikog registra posvojitelja djeca odrastaju u domu. Tu sam s njima svaki dan, već godinama, kao i ostali kolege dijelim njihove sudbine. Ne možete vjerovati koliko bih voljela kada bi posvojitelji otvorili srca i za udomiteljstvo, kao prvu kariku na putu za stvaranje trajne obitelji.
Na taj način bi uštedjeli sebi vrijeme, ali i djetetu da što manje dana provede u domu. Teško je odmah postati posvojitelj djeteta, jer se djeteta moraju odreći biološki roditelji. Zato imamo tako malo djece koja mogu ići u posvajanje. Ali zato ima taj put nade, protokol po kojem se dijete prvo može uzeti u udomiteljsku obitelj. A na kraju jedne sretne priče preko posvojiteljstva ona postane i trajna – veli.
Prepreka turistička sezona
Često napominje da se neki roditelji njihove djece izuzetno trude s njima održati prisan kontakt. Ali, nažalost, zbog kognitivnih ograničenja ili dijagnoza ipak ne uspijevaju biti adekvatni roditelji. Ima i onih fokusiranih na mržnju prema Centru i sustavu, koji takvim ponašanjem samo povećavaju zbunjenost kod djece. U suštini ne rade nikakve pomake u roditeljskom smislu.
- Tužno je i što su šire obitelji nekih naših korisnika nerijetko udaljene i ne trude se pomoći neadekvatnim majkama. Imali smo ovo ljeto jako tužnu situaciju. Bili smo u kontaktu s rodbinom jednog našeg korisnika koja nam je dala do znanja da bi pomogla. Ali odmah su i naveli da se bave turizmom, pa tako nešto ne mogu napraviti usred sezone.
Tako dijete i dalje ostaje u našem domu. I onda kada se nešto dogodi, svi se pitaju gdje je sustav zakazao. Mislim da je zakazao svaki pojedinac koji je mogao pomoći, a okrenuo je glavu, pravio se da to nije njegov posao, odlučio da se neće miješati… Nama je cilj upravo suprotan, mi želimo da im "Maestral" bude samo prolazna faza, ne i mjesto odrastanja – kaže ravnateljica.
Razočarenje u roditelje
A kako to doživljavaju djeca? Tako da neka od njih čak, iako im sud to i odobri, ne žele ići kući za vikend. U "Maestralu" im je ljepše, mirnije, ugodnije, što dovoljno pokazuje koliku stabilnost tu imaju. Stručni radnici doma već po ponašanju starije djece znaju kako su vikendi s roditeljima prošli. Nerijetko djeca budu jako frustrirana još jednim razočarenjem koje su im priuštili biološki mame i tate. Mnoga djeca, posebice mlađa, još uvijek čuvaju idealiziranu sliku o njima, nadaju se da će se popraviti i konačno usmjeriti pažnju na roditeljstvo, a ne na neke svoje loše izbore.
- Borimo se na brojnim razinama, puno puta i s predrasudama. Često nam na sastancima u školama u strahu od roditelja unaprijed traže da dijete iz doma upišemo u neku drugu školu. Obrazlože to riječima da već imaju previše "domića". Naravno da to ljuti, smeta, boli. I uvijek i tada naglasim da naša djeca u dom nisu došla jer su bila zločesta, već zato jer su im roditelji bili neadekvatni, nisu im omogućavali kvalitetan rast i razvoj.
Uloga cijele zajednice je da im pomognemo u resocijalizaciji, ispunjavaju njihovih potencijala, da se izgrade u kvalitetne ljude. Oni su tu, to su naša djeca. Ne treba se organizirati samo za Božić i dati im pritom simboličnu donaciju. Ta djeca su prijatelji svih nas, i tvoje djece, ta djeca su studenti, kolege možda sutra tvog djeteta.
To želim reći svima nama. Ta djeca su i budući utjecajni članovi naše zajednice. Ako im svi skupa pružimo ruku. Pružili smo je i našim malim novim bebama, tu smo za njih, njihova smo obitelj. Ali svako jutro uvijek počinjemo s nadom da se za njih, kao i za našu ostalu djecu, baš taj dan našao trajni dom – veli ravnateljica Jelena Burazin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....