Liga za prevenciju ovisnosti udruga je koja od 1995. godine doprinosi povećanju znanja i svijesti o uzrocima, razvoju i posljedicama ovisnosti te o načinima sprečavanja, liječenja, oporavku i resocijalizaciji ovisnika.
Osnovana u olovnim postratnim godinama kada je problem ovisnosti o drogama bio akutan, ova udruga slavi tridesetu godinu svog postojanja u skromnim i skučenim uvjetima. U dva ureda gradskog prostora od 16 i 20 kvadrata osam djelatnika udruge pruža usluge psihološkog savjetovanja, vodi grupe psihosocijalne podrške ovisnicima i mladima s problemima u ponašanju, postpenalnu podršku te edukaciju i informiranje građana, stručnjaka, djece i mladih o prevenciji, problemu i posljedicama ovisnosti. Naći ih možete svakim radnim danom na adresi Bana Jelačića 4 u Splitu, a kontaktirati putem broja 021 346 966 ili na e- mail adresu [email protected].
- Zapravo radimo u neadekvatnim uvjetima. Imamo dva mala ureda u koja jedva stanu djelatnici, a kamoli korisnici. Ali snalazimo se. Lions klub Split nam je ustupio jednu svoju prostoriju za grupni rad. A obližnja Info zona nam ustupa prostor za rad s mladima - kaže nam programska koordinatorica Ivana Čović koja nas je, uz Josipu Kokorić Tomašević, izvršnu direktoricu Lige, dočekala u prostorijama udruge.
- Motiviraju nas rezultati koje smo postigli u ovih trideset godina. Godišnje kroz udrugu prođe dvije tisuće korisnika. Radimo u skladu s visokim međunarodnim i europskim standardima kvalitete, ispunjavamo sve uvjete struke te smo u radnoj skupini za izradu nacionalnih standarda za prevenciju ovisnosti. Ali, od Grada Splita nismo naišli na razumijevanje i sluh da je ovo što radimo od značajnijeg interesa za grad. To se da zaključiti iz nezainteresiranosti na koju nailazimo kada im pokušavamo predstaviti probleme s prostorom za rad – dodaje Josipa Kokorić Tomašević.
Rezultati uglavnom dolaze nakon napornog i dugotrajnog rada. Tako je i s ovom udrugom čije je djelovanje specifično. Na primjer, 16-godišnjaku ovisnom o videoigricama majka isključi struju. Mladić potom fizički nasrne na svoju majku. Susjedi sve prijave policiji te mladić biva penaliziran. Nakon toga dotični biva upućen u udrugu o kojoj je riječ u ovom tekstu.
Ispraćaji na Lovrinacu također su, nažalost, dio njihovog posla jer kako to biva, događali su se tragični slučajevi predoziranja nekih korisnika udruge. Posebno tužan bio je slučaj jednog korisnika koji je taman stao na noge i organizirao svoj život u dobrom smjeru, ali je preminuo od zatajenja srca, prisjetile su se.
Posebno frustrirajuće je život posvetiti borbi protiv ovisnosti, a nemoćno gledati kako u radijusu od 200 metara oko osnovne škole na Brdima unosno posluje desetak sportskih kladionica. No, odustajanje nije opcija za ovu udrugu.
Naše sugovornice bave se različitim “ciljnim” skupinama. Gospođa Čović, koja je u udruzi već jedanaest godina, posvećena je radu s mladima.
- Postoje dvije kategorije mladih s kojima radim. Jedna su opća populacija, to su uglavnom srednjoškolci iz nekoliko splitskih škola, a druga skupina mladih je u pojačanom riziku ili koja se rizično ponašaju. To su mladi iz Centra za pružanje usluga u zajednici Maestral te mladi iz Centra za pružanje usluga u zajednici Split, odnosno doma na Brdima te mladi koje nam uputi Zavod za socijalni rad. S njima na tjednoj bazi radimo radionice - trening životnih vještina, organiziramo im slobodno vrijeme, sport, kulturne i edukativne aktivnosti. S mladim volonterima radimo edukativne radionice koje su priprema za volontiranje. Kao sociologinja po obrazovanju mogu povući paralelu između moje generacije i generacije današnjih mladih. Mi smo bili borci i sami imali ideje, današnje mlade ipak treba malo potaknuti. Međutim kad se njima pruži priliku, oni “mijenjaju svijet” - kaže Čović.
U prva tri mjeseca tekuće godine udruga ima čak 65 mladih volontera koji dolaze na trening životnih vještina. Godišnje se odradi do 58 radionica od dva školska sata samo u osnovnim školama u Splitu i Županiji. Više od toga, iako postoji interesa, nisu u stanju odraditi jer, dodaju naše sugovornice, nemaju dovoljno ljudstva.
- Imamo primjere mladih koji su kod nas došli vrlo povučeni, a kasnije su vodili radionice u osnovnoj školi. Oni drže radionice prevencije ovisnosti djeci od petog do osmog razreda na teme: ovisnost o internetu, ovisnost o drogama te ovisnost o klađenju, odnosno kockanju. Oni su u ulozi suvoditelja te dobivaju na samopouzdanju jer ih djeca gledaju kao nekoga tko im ima nešto važno za reći. Ove godine imamo i dvije volonterske akcije u zajednici. Taman s Maestralom dogovaramo da im naši volonteri urede dvorište, a druga akcija je u suradnji s jednim vrtićem gdje ćemo također urediti okoliš. Mladi su spremni subotu ujutro probuditi se rano i raditi s puno entuzijazma i volje. Moja poruka je da mladima treba dati priliku. Da im treba samo otvoriti put i da će onda biti motivirani i aktivni - veli Ivana Čović.
Izvršna direktorica Lige Josipa Kokorić Tomašević u svom radu najviše je posvećena ovisnicima i bivšim zatvorenicima koje nakon izlaska iz zatvora udruga podržava da realiziraju “boljeg sebe”.
- Radimo intenzivno sa zatvorenicima i sa bivšim zatvorenicima od 2015. godine. Kovid nas je dosta usporio. Što se tiče zatvorskog sustava tu smo radili raznolike stvari od pripreme za postpenalni prihvat, program rada s ovisnicima, razvoj roditeljskih vještina i možda najznačajniji program obrazovanje u zatvorskom sustavu u kojem smo bili most između obrazovnih ustanova i zatvorenika. Kroz taj program je prošlo oko 150 ljudi. Njima je to dodatna aktivnost koja daje neku smislenost izvršenju kazne. Sudionici su završavali srednju školu, prekvalificirali se za perspektivnija zanimanja, učili strane jezike, stjecali vještine financijske pismenosti… - rekla je izvršna direktorica udruge.
- Nakon izvršenja kazne s korisnicima radimo kroz program postpenalne podrške koja se sastoji od psihosocijalne individualne i grupne podrške, te mentoriranja. Mi naravno dominantno radimo s ovisnicima. Za jedan dobar dio njih je problem što nemaju smještaj nakon izvršenja kazne ili im je matična sredina destruktivna. Njihov najveći problem je stigma i nedostatak poticajnih socijalnih kontakata. Kad idu u samoprezentaciju poslodavcu, to su im glavne teme - kako se predstaviti, hoće li prešutjeti da su bili u zatvoru. Također često su problem obiteljski odnosi. Ali, unatoč problemima, mnogi su postali pozitivni primjeri. Dosta njih je otvorilo vlastite firme, uglavnom su to građevinski poslovi, otvore obrte i rade, neki su išli vani. Nama je zapravo rezultat ako prestanu raditi kaznena djela i ostanu slobodni ljudi - rekla je Kokorić Tomašević.
Ovisnici su “problematična” populacija. Ali, ipak smo svi ljudi sa svojim manama i ograničenjima. Idealizirati je slična moralna stranputica kao i osuđivati i segregirati ljude koji su spletom nepovoljnih životnih okolnosti pokleknuli i postali ovisnici. Ipak, posvetiti profesionalni život radu s ovisnicima teško je bez barem tračka idealizma i optimističnog pogleda na svijet. Pozitivni primjeri ljudi koji su izgradili sebe i pobijedili svoje ovisnosti i njihov uspjeh poticaj su i motivacija za naše sugovornice. Zato je i prikladno završiti s jednim pozitivnim primjerom.
- Jedna cura mi pada na pamet. Bila je u domu na Brdima. Bila je jako depresivna. Dolazila je na radionice, uključila se u volontiranje, kasnije je završila pravo. U domu nije mogla imati psa, a cijeli život je htjela imati psa na primjer. To joj se i ostvarilo kasnije. Preselila se u Zagreb. Promijenila je svoj život i ostvarila svoje snove. Takvi primjeri su ono što nam daje poticaj za ovaj posao. Često sjednem na kavu u neki kafić, a konobar je netko s kim sam radila dok je bio u domu. Zagrlimo se i isplačemo - emotivno je završila razgovor Ivana Čović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....