Splitske dostavljače koji većinom rade za platforme Wolt, Glovo i Bolt uznemirio je dolazak dvjestotinjak kolega iz trećih zemalja u naš grad. Na ulicama je dosta dostavljača, gotovo da će vam svakog trenutka netko proletjeti pred očima, u autima, na biciklama, skuterima (koji često voze po trotoaru), čak i romobilima. Domaći dostavljači strahuju da će im prevelika koncentracija novih "regruta" ugroziti dobit koja je ionako puno manja nego prethodnih godina. Broj domaćih se smanjuje pa se čini da ih kroz određeno razdoblje više neće ni biti.
- Prije nešto više od tri godine, kad sam započeo dostavljati, bio je to prilično unosan posao, moglo se uhvatiti dobru mjesečnu plaću, a radili su većinom hrvatski građani. No, enormno povećanje udjela stranih radnika, većinom iz Indije, Nepala, Filipina i Pakistana, dovelo je do niza promjena i sada prema slobodnoj procjeni mogu kazati da je domaćih dostavljača na splitskim ulicama niti 20 posto, ljudi kojima dostavljamo iznenade se kad vide našeg čovjeka – kaže nam je jedan iskusni splitski dostavljač Wolta, te ukazuje na promjene (nagore) za dostavljače koje su se zadnjih godina zavrtile:
- Riječ je većinom o nizu smanjenja. Dakle, smanjena je cijena dostave za nas, prošireno je područje dostave, ukinuti su vikend-bonusi, tjedni bonusi su sniženi, do prije godinu i po dana za 100 dostava tjedno zaradili bismo 60 eura bonusa, a sada za 125 dostava samo 30 eura. Ukinuti su i mjesečni bonusi, vršni sati su smanjeni...
Do velikog prosvjeda u Zagrebu prije dvije godine znali smo kolika nam je cijena dostave po kilometru, ali mjerila se zračna udaljenost. Od tada se računa cestovna udaljenost, što je naravno preciznije, ali ne znamo kolika je cijena po kilometru – ispričao nam je splitski dostavljač razloge zbog kojih je sve manje domaćih dostavljača.
Strani i domaći
Upozorio je i na različiti odnos prema stranim radnicima:
- Dostavljači iz trećih zemalja kad dođu u Hrvatsku raditi dobiju električni skuter ili električnu biciklu, a domaći ništa, moraju koristiti svoje. K tome, rade za fiksnu plaću, a mi za proviziju. Kako se bliži sezona premještaju ih iz Osijeka, Zagreba, Slavonskog Broda i drugih kontinentalnih gradova u Split, gdje će biti više posla. Za jedan Advent pretrpali su broj radnika koje su doveli iz drugih sredina pa smo za jednu narudžbu dostave čekali i po dva sata. Mislim da ne treba više objašnjavati zbog čega se sve manje domaćih ljudi odlučuje raditi za dostavne tvrtke. Cijena rada je rapidno oborena, a i drugi odnosi su se pogoršali, pa čak više ne možemo kontaktirati naš ured izravno nego preko maila ili preko partnerske firme – kaže.
O ovoj temi oglasio se i sugovornik Vinko Miše, suvlasnik agencije "Connect Human Resources" iz Kaštela, ujedno i potpredsjednik Zajednice agencija pri HGK-u.
- Često smo skloni procjenjivati je li radnika iz trećih zemalja previše ili premalo u Hrvatskoj, a ne postavljamo najvažnije pitanje: kolike su potrebe? Jer dok god ima potreba za uvoznim radnicima, oni će se i uvoziti. Jednostavno, zar ne? Što se tiče dostavljača, moramo znati da postoji nekoliko modela zaposlenih, bilo domaćih, bilo stranih radnika: jedni rade izravno za Wolt, drugi su samozaposleni, a treći rade preko partnerskih firmi, odnosno agregatora. Ovaj sistem, prokušan u cijelom svijetu, ne omogućuje "predoziranje" djelatnicima dostavljačima, jer ih ima točno toliko koliko je procijenjeno da se može ostvarivati prihod. Inače, opet je vrlo jasno, ne bi bilo dovoljno zarade za sve. Govori se da su radnici iz trećih zemalja jeftiniji i obaraju cijenu rada, ali ne razmišljamo kako tim radnicima treba omogućiti smještaj, a on u velikim gradovima poput Zagreba ili Splita iznosi najmanje 300 eura po osobi, pa na kraju mjeseca tvrtki koja ih zapošljava ostvaruje doista minimalnu dobit. S druge strane, imamo i domaćih dostavljača koji rade kako im se svidi i zarađuju minimalno, a ima naravno i onih koji se jako trude i svima donose korist. Nemojmo generalizirati, naravno da je tvrtki u interesu da se zarađuje – upozorava Miše, kojem nije neobično što se na splitskom području povećava broj dostavljača:
- Bilo je očekivano da će se pred Uskrs, kad počinje sezona, premještati dostavljači iz drugih krajeva zemlje na obalu. Isto tako je i s drugim službama, primjerice taksistima. Treba znati da na našoj obali još nismo dostigli broj hotelskih jedinica na prijeratnoj razini, velika većina gostiju iznajmljuje apartmane i samim time je očekivano da će se najviše naručivati hrana preko dostave – objašnjava Miše.
Nije ih previše
- I na koncu, kad govorimo da je previše stranih radnika, dovoljno je upitati samo: a gdje su naši radnici? Imamo 70-ak tisuća ljudi na Zavodu za zapošljavanje koji ondje ostvaruju neka materijalna prava, poput minimalnog prihoda ili zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. A ima ih na Zavodu koji rentaju po deset apartmana!
Kad mi organiziramo redoviti test tržišta i ponudimo mnoštvo poslova u Hrvatskoj, javi se tek dvoje, troje naših državljana koji su redovito neadekvatni za poslove koji se nude. Onda posao dobije onaj koji ga hoće raditi. Ali ponavljam, kad platite smještaj za te radnike, ispadne vas skuplje nego da ste zaposlili domaćeg čovjeka. Zato nikad neće biti prekobrojnih radnika, svi znaju koliko im treba ljudi – zaključuje Vinko Miše.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....