"Ubojica Marijane Jerković još uvijek nije pronađen."
Pune 24 godine ubojica Marijane Jerković nije pronađen. Tog siječnja 2002. godine, u 9 sati i 51 min, pronašli su je mrtvu, vjerojatno zaklanu, u poduzeću "M kontakt trade", na adresi Mažuranićevo šetalište 7. Bile su joj tek 24 godine. U Split je stigla kako bi se školovala i paralelno radila kao tajnica u spomenutom poduzeću. Radila je četiri godine, bila uzorna djelatnica, zaručena, ambiciozna, u potrazi za boljim životom u Splitu.
Njezin zaručnik bio je među prvim privedenima na ispitivanje u policijsku postaju, ali je ubrzo pušten jer je policajcima odmah bilo jasno da drže "krivog čovjeka". Slučaj njezina monstruoznog ubojstva duboko je urezan u kolektivnom pamćenju Splićana, a o njezinu ubojici ne zna se gotovo ništa, barem ne javno, osim činjenice da je bio ljevoruk i da ga je Marijana vjerojatno poznavala.
Marijanu je idućeg dana mrtvu pronašao kolega. Na drugom katu zgrade u velikoj sobi poduzeća Marijana je ležala na prsima u lokvi krvi, a kada su je okrenuli na leđa, vidjeli su da joj je grkljan potpuno razrezan. Kako će utvrditi očevid, ubojica ju je prvo udario u jagodičnu kost, potom davio te joj u konačnici presudio skalpelom, što je učinio toliko agresivno da je gotovo dekapitirana. Teško je shvatiti da takva osoba još uvijek potencijalno hoda među nama, i to gotovu četvrtinu stoljeća.
Policija na mjestu događaja nije pronašla forenzičke ostatke ubojice, a istraga slučaja često je u javnosti, s potpunim pravom, kritizirana zbog nestručnosti. Samo mjesto zločina, nakon dolaska policije, nije bilo zaštićeno niti je kasnije bilo propisno zapečaćeno. Na mjesto zločina praktički je mogao doći tko god je želio. Valja dodati i da je oružje pronađeno tek deset dana kasnije, i to na samom mjestu zločina, u čajnoj kuhinji...
Na mjestu zločina zatečene su i razbacane stvari: ručni sat, narukvica i mobitel kao dokaz da je mlada djevojka pružala otpor počinitelju. Sve je tada ukazivalo na to da je Marijana ubijena u ranim večernjim satima, a susjedi nisu čuli apsolutno ništa. Bizarna je i činjenica da je Općinski sud u Trogiru u siječnju 2003. godine zaprimio prijedlog za ovrhu od 1858,47 kuna na ime Marijane Jerković zbog neplaćenih računa pa ostaje nerazjašnjeno tko se koristio Marijaninim mobitelom nakon njezine smrti s obzirom na to da je trebao biti izuzet s mjesta zločina.
Nakon upitno provedene istrage policija je na razne načine pokušavala utvrditi tko je Marijanin ubojica, 2014. godine ponudili su nagradu od 100.000 kuna za obavijest koja će rezultirati ili pridonijeti otkrivanju i uhićenju počinitelja ovog kaznenog djela. Neovisno o svim propustima koji su obilježili istragu ubojstva, kao i brojnim pogreškama počinjenima tijekom očevida, motiv ubojstva mlade djevojke nije poznat, a prema izjavama onih koji su je poznavali, bila je besprijekorna. Bez obzira na to jesu li ti propusti posljedica nemara ili neprofesionalnog postupanja, o razlozima ovog ubojstva može se samo nagađati.
Novinarka Slobodne Dalmacije Eda Vujević punih 14 godina završavala je svoju kolumnu riječima: "Ubojica Marijane Jerković još uvijek nije pronađen." Tišina, nepravda, bolna činjenica da sustav nije ispunio zadaću i da nema pravde za Marijanu traju već 24 godine. Ovaj slučaj danas je, nažalost, tek ime u arhivima i fusnota u crnoj kronici, mada uvijek postoji barem tračak nade da će ubojica biti pronađen. Zaborav bi bio posljednji oblik nepravde.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....