Ove srijede u splitskoj OŠ "Bol" predstavljena je slikovnica "Kako letjeti bez krila – Priča o pčelici Mili i krijesnici Kati", autorice Stipane Šabić. Malo je reći da su trećaši učiteljice Tine Šćepanović Stanić bili oduševljeni, bio je to za njih prekrasan blagdanski poklon.
Stipana Šabić mama je četiriju djevojčica i nastavnica hrvatskog jezika i filozofije u Ekonomskoj školi Imotski, a ovu slikovnicu je lani objavila.
Oduvijek je, kaže, imala želju za pisanjem i stvaranjem, no zaustavljali su je razni strahovi i nesigurnost. Na objavljivanje su je najviše potaknule njene kćeri.
– Slikovnica nosi poruku da svaki čovjek može "letjeti", može biti sretan i kad mu se slome krila, kad ima neki nedostatak ili kad ostane bez nečega vrijednoga u svom životu, kad misli da nema izlaza. Ona govori o tome da uvijek postoji neki drugi oblik sreće, samo je potrebno otvoriti srce i ispružiti ruku onome tko nam može pomoći, baš kao što je to učinila pčelica Mila kad je prihvatila pomoć krijesnice Kate – pojasnila je Stipana Šabić, koja je na ovaj način željela potaknuti roditelje da čitaju djeci, jer čitanje je jedan od najvrjednijih darova koji im mogu dati.
Emocionalna veza
– Čitanje prije svega stvara posebnu emocionalnu vezu između djeteta i osobe koja čita. I to je za zasigurno najveća dobrobit čitanja.
Nakon čitanja priče dijete je smireno, osjeća se sigurno, zaštićeno, dano mu je vrijeme, blizina koju nijedna stvar ni uređaj na svijetu ne može zamijeniti, što se danas uvelike pokušava stavljajući djecu pred ekrane kako bi se dijete "smirilo", zabavilo, ispunilo vrijeme, kako bi roditelj dobio na vremenu, a zapravo su time jako puno izgubili. I djeca i roditelji – navodi autorica slikovnice. Dodaje i kako čitanje razvija i djetetovu maštu, kreativnost, socijalizaciju, koncentraciju, empatiju, samopouzdanje, potiče verbalizaciju i otvara mu nove svjetove koji šire njegove vidike.
A učenici 3. B razreda su baš to iskusili.
– Zanimljivo je bilo upoznati autoricu slikovnice, dok je ona čitala imala sam osjećaj da i ja letim s likovima iz priče – kazala je trećašica Leani.
– Super mi je bilo upoznati autoricu i doznati da sve na kraju bude dobro ako slušamo svoje srce – dodao je Lovre.
– Puno smo naučili, a nismo ništa pisali. To je to, obožavam kad je nastava drugačija – poentirala je njihova prijateljica Katarina, a svi redom bili su oduševljeni što im je učiteljica Tina priredila susret koji će pamtiti.
– U vrijeme adventa, kada škola postaje mjesto posebne topline, zajedništva i malih čuda, uvijek razmišljam o tome kako svojim učenicima i njihovim roditeljima ponuditi trenutke koji će se pamtiti. Upravo zato ove sam godine odlučila našem razredu pokloniti jedno posebno iskustvo: susret s autoricom Stipanom Šabić i njezinom iznimno nježnom i inspirativnom slikovnicom "Kako letjeti bez krila". Djeca najbolje uče kroz priču, a još bolje kada priču mogu čuti izravno od onoga tko ju je stvorio. Stipana Šabić svojim pripovijedanjem, toplinom i neposrednošću djeci približava svijet u kojem je mašta most između stvarnosti i mogućnosti. U vrijeme kada se ponekad čini da je djetinjstvo prebrzo, a svakodnevica preglasna, njezina slikovnica podsjeća na one najtiše, najvažnije poruke: da svatko u sebi ima krila, da snovi nisu rezervirani za "neke druge", te da se hrabrost i dobrota uvijek isplate – kaže učiteljica.
Nezaboravno iskustvo
Ovim susretom željela je, navodi, učenicima pružiti iskustvo koje nadilazi školsku klupu i da dožive da se iza svake knjige krije čovjek, a iza svakog izgovorenog slova jedna misao, jedan osjećaj i jedan poziv na let.
– Predbožićno vrijeme idealan je trenutak da djeci i roditeljima pokažemo kako se najljepši darovi ne nalaze pod borom, već u pričama koje dijelimo, u vrijednostima koje njegujemo i u vremenu koje provedemo zajedno. U razredu u kojem svakodnevno rastu mali ljudi, ovakvi trenuci potvrđuju da učimo puno više od slova i brojeva. Učimo kako se leti, čak i bez krila – kaže Tina Šćepanović Stanić.
A kako dobre priče nađu put i do drugih škola, učiteljica Anđela Babić iz OŠ "Pojišan" poručuje:
– Širimo i prenosimo dobre i odgojno vrijedne smjernice kroz razmjene ideja i suradnja između razreda, škola... Ova priča potiče na upornost, neodustajanje, samosvjesnost i empatiju i time svakako zaslužuje ulazak u razrede, među djecu. Djeci moramo biti vjetar u leđa da hrabro pomiču svoje granice. Ovakve priče tome služe – navodi ona.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....