Ustaške povike na Poljudu komentira potpredsjednik udruge splitskih antifašista: Bez pobjede u Drugom svjetskom ratu...

Nakon što su navijači na Poljudu prije i za vrijeme sinoćnje utakmice Hajduka i Istre izvikivali ustaške pokliče, oglasio se priopćenjem Tomislav Bogović, potpredsjednik Udruge antifašista i antifašističkih boraca Grada Splita

- Dana 27. svibnja 1945. godine, dakle prije više od 80 godina, Hajduk je proglašen počasnom sportskom momčadi “Slobodne Francuske”, za što je dobio De Gaulleovu povelju (izložena u trofejnom salonu). Na samoj povelji nalazi se Lorenski križ koji je “naročito drag svim Francuzima i svim potlačenim narodima koji su pet godina branili stvar slobode”.

Ako ovim riječima dodamo hajdučku slobodoljubivost, protivljenje svakoj samovolji (naročito kraljevskoj i carevskoj) te poznati credo "Kontra sili, kontra mraku", nevjerojatna je transformacija navijačke kolektivne svijesti kojoj smo sinoć svjedočili na utakmici Hajduk-Istra. Da stvar bude puna ironične simbolike, navijači su se "u mraku" (uslijed nestanka struje na Poljudu) međusobno pozdravljali uzvikom "Za dom - spremni!"

Tom Dubravec/Cropix

I tako, htjeli-ne htjeli, dolazimo do Thompsonovog službenog priopćenja u kojem se navodi da se uzvik "Za dom spremni" vezuje za pjesmu "Čavoglave" i Domovinski rat, a ne za NDH-a. Koliko u izrečenome ima vjerodostojnosti govore njegove izjave kada svoga didu (gena kamenih) naziva hrvatskim vojnikom te da je odgojen u duhu kako je Pavelić veliki čovjek i autoritet za hrvatski narod.

"Napominjem da nikada nisam niti ću podržavati bilo koju ideologiju, ijedan režim, vlast i/ili bilo koji način upravljanja državom koji je proganjao ili proganja ljude na temelju njihove nacionalne, vjerske, rasne i/ili političke pripadnosti te koji promiče mržnju, nasilje i/ili diskriminaciju po bilo kojoj od navedenih osnova...", stajalo je u službenom priopćenju Marka Perkovića Thompsona.

Međutim, za njega ustaška ideologija, režim i vlast očito ne pripadaju navedenom kontekstu kao što ni sinoćnje koketiranje s ustaštvom nema nikakve veze s poviješću Hajduka. Ako se danas hajdučki puk odriče zvijezde na "bilom dresu" (zadnji primjer mural u čast Blaža Sliškovića - Bake), a istovremeno kiti ustaškim folklorom ("Maxovi Mesari", "Ajmo ustaše", "Za dom spremni") onda nisu u pitanju nekakvi sporadični ispadi već osmišljeni (ideološki) narativ.

Negiranjem ondašnjih vrijednosti borbe za slobodu kroz antifašistički pokret (a Hajduk je neizostavni dio te priče) žele se umanjiti ustaški zločini, a gubitnike pretvoriti u pobjednike. Međutim, taj povijesni salto mortale nije moguć jer bez antifašističke pobjede u Drugom svjetskom ratu ne bi bilo ni današnje Hrvatske, a ne bi bilo ni današnjeg Hajduka. Tko od toga ima koristi nije teško pretpostaviti ("Divide et impera"), ali podjele zasigurno ne doprinose smanjivanju ideoloških tenzija u ionako podijeljenom društvu nego nas ostavljaju zarobljene u prošlosti.

Je li konačno došlo vrijeme da stvari nazovemo pravim inenom ili ćemo se i dalje, u korist svoje vlastite štete, pretvarati da živimo u paralelnim stvarnostima i bez zajedničke budućnosti? - pita se potpredsjednik udruge splitskih antifašista.