U Žrnovnici podno Mosora u prošlosti gotovo da nije bilo obitelji koja nije držala “blago“. Koze, ovce, kokoši, svinje, konji i magarci bili su dio svakodnevice. No, danas je stanje potpuno drugačije. S time se više ne bavi nitko. Točnije, nitko osim Maksa Nikolića, 24-godišnjeg mladića s Privora koji se odlučio u svoje slobodno vrijeme posvetiti uzgoju koza.
Na to se Maks, kako nam otkriva, odlučio prije nepunih godinu dana i time pokazao kako još uvijek ima mladih koji u ovom modernom vremenu ne bježe od prirode, te su voljni baviti se stočarstvom. A kako je sve krenulo odgovorio nam je kada smo se našli s njim ispred njegove farme na Privoru.
- Sve je krenulo od malih nogu. Odrastao sam s babom i didom na selu kod Drniša i sve praznike sam provodio s njima, pa su tako oko mene uvijek bile životinje i jednostavno sam ih zavolio. Njihov susjed je imao golemu farmu ovaca, oko 1000 komada i onda kao dijete uvijek sam tlačio sve da me odvedu da ih vidim. Tako se zaljubiš u ovo i sanjaš da ćeš ti jednom to imati. Ovo ili voliš ili ne, nema druge opcije.
I onda sam jednog dana počeo razmišljati kako je ovdje nakon požara sami gustiš (šikara). Nitko ništa ne radi na ovoj strani, pa sam krenuo gledati parcele i jedan gospodin mi je uskočio i dao svoju parcelu u najam.
Da nije bilo njega, vjerojatno ne bi ni krenija s ovim. Tako je sve započelo, prvih par komada se hranilo na bocu, pa su došle druge četiri velike. Onda su se one ojarile i evo sada smo došli do 12 komada. Osim koza, na farmi imamo još nekoliko kokoši i jedno tele koje je tek stiglo i sada se polako privikava na moj glas, a nakon toga će i ono s nama u šetnju - otkrio nam je.
Čim smo stigli do farme koju su Maksu pomogli sagraditi otac, brat i prijatelj, mogli smo se uvjeriti kako mu za sada ide odlično. Samo jedan njegov zvižduk je potreban da koze hitro potrče do njega. Za pripomoći mu ako zatreba tu je i njegova "pomoćnica" Lina - border collie crno-bijele boje. Ona je, uz smiješak nam kazuje Maks, potpuna suprotnost od svoga imena. A osim što se bavi uzgojem koza, ovaj vrijedni mladić radi i kao dostavljač, a član je i DVD-a Žrnovnica.
- Dižem se u 5.15 ujutro, prije posla odem na farmu dat njima sijeno, ulit im vode i pustit ih iz štale u tor. Onda u 6 idem na posao, doma san u 13 i onda od 13.30 najkasnije sam s kozama sve do mraka. A ako ima posla na farmi, ostane se i do kasnih večernjih sati. Ima dana kada sve ide savršeno, ali nekad i ne ide baš po planu, ali to je rijetkost.
Koze su otporne na sve vremenske uvjete tako da njima ništa ne smeta. Meni zato ipak smeta, pa kad je baš veliko nevrijeme ih ne vodim na ispašu. Nakon svega toga odem se kući otuširati i na spavanje. Mislim, izađem i ponekad navečer s prijateljima, ali koze su ipak prioritet. Prvo moram vidjeti što je s njima i je li sve u redu, pa tek onda dogovaram ostalo - kazao je.
Maksove koze rade i veliki posao u prevenciji požara što je odlično za područje Žrnovnice u kojoj, kako znamo, jako često dolazi do njih.
- Koze su bile odlična opcija jer je sve zaraslo nakon požara. One su za sve, u visini od dva metra sve skidaju i čiste. Zbog toga je koza idealna za ovo područje. Ja sam s njima već prošao golemo područje ovdje tako da su one očistile veliki dio terena - govori nam.
Njegovi sumještani su iznimno ponosni njega, od njih je skupio već veliki broj pohvala, a ispričao nam je i što ga je priupitala jedna susjeda kada ga je srela na farmi.
- Ljudi su oduševljeni, susjedi su mi rekli da im se javim ako treba pomoć. Često prolaznici zastanu kad vide mene s kozama i začude se, pa ih dođu vidjeti. Svi se iznenade kako su pitome i kako me slušaju. Dođu često i roditelji s djecom, pa oni budu presretni i slikaju se s njima.
Jednom mi je došla i jedna susjeda kad je bila bura, pa me pitala šta ja radin cilo popodne s kozama. Na to sam joj odgovorio kako ja kad sam s njima odmaram mozak od ljudi, buke i svega. Onda je ona ostala u čudu i rekla kako će otići da mi ne smeta - našalio se.
Maks nam je otkrio i kako bi uskoro moglo doći još prinova u njegovo stado.
- Trenutačno sam u pregovorima za još 20 koza, pa bi ih trebalo biti 32, što je solidna brojka. Sada je plan širiti se koliko nam vrijeme i financije to dopuštaju. Tako da nadam se kako će sve ići kako treba - zaključio je, a tomu se nadamo i mi, pa smo mu zaželjeli sreću i ostavili ga u dobrom društvu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....