Pero Ugarković, poznavatelj podmorja objavio je danas na svojoj Facebook stranici video u kojem ženku jedrilca vraća nazad u more.
- Ovu ženku jedrilca ulovila je plivarica, a isto jutro pojavila se na splitskoj peškariji. Cijelo jutro bila je među ulovom. Siniša Beroš, poznati djelatnik peškarije poslao mi je preko poruke sliku.
Budući da je još uvijek bila živa, predložio sam mu da se nađemo na Matejuški i da je pustimo u more. Na ovoj snimci nije zaplivala, a je li to kasnije napravila ne znam. Učinili smo sve što smo mogli - stoji u objavi uz video.
U nastavku donosimo Ugarkovićev tekst o jedrilcima.
Jedrilac (Argonauta argo) pelagička je hobotnica koja nikada ne boravi na morskom dnu, već u otvorenom vodenom stupcu blizu površine mora.
Zbog svog specifičnog izgleda, oduvijek je bila poznata pa je spominju Aristotel, Oppijan i Plinije u svojim djelima o prirodi, gdje tvrde da “jedri” površinom mora šireći krakove poput jedra. U stvarnosti se kreće mlaznim pogonom kao obična hobotnica, kontrakcijama plašta izbacujući vodu kroz sifon.
Ženka naraste do 10–15 cm, a ljuštura joj može dosegnuti i 30 cm, dok je mužjak tek 1–2 cm. Samo ženke grade tanku spiralnu ljušturu koristeći dva posebno razvijena kraka kojima izlučuju kalcit, a ona im služi za polaganje i čuvanje jaja.
Kratak joj je životni vijek, oko godinu dana, pa nakon što iznese nekoliko generacija jaja završava svoj životni ciklus. Uloga mužjaka svodi se na jedno parenje, nakon čega ugiba.
Nekoć se vjerovalo da se useljavaju u odbačene ljušture poput rakova samaca, no francuska prirodoslovka Jeanne Villepreux-Power 1830-ih uzgajala je mlade jedrilce u akvariju i prva dokazala da ženka sama izlučuje ljušturu.
Osim što služi za jaja, ljuštura pomaže i pri plovnosti, ženka na površini zarobi mjehurić zraka koji joj djeluje kao balast, pa se može održavati u gornjim slojevima mora poput prirodnog splava. Ljušture su cijenjene među kolekcionarima, ali u moru brzo propadaju jer su tanke i lomljive.
Kako stalno borave u plavom, većinu vremena ne troše puno energije tražeći plijen, već čekaju da on dođe njima. Uz pomoć dva proširena kraka rašire tanku opnu poput mreže i hvataju sve što im dotakne tijelo. Najčešća hrana su im sitni planktonski puževi i račići, ali znaju se uhvatiti i za meduze ili salpe koje im služe i za obranu i kao izvor hrane.
Njima se hrane velike pelagičke grabljivice poput tuna i igluna, ali i glavati dupini, o čemu svjedoče ostaci ljuštura i kljunova pronađeni u njihovim želucima. Takvi nalazi pokazuju da je jedrilac važna karika hranidbenog lanca otvorenog mora.
Živi u svim toplim morima svijeta, i Sredozemlje joj je prirodno stanište. Zbog preferiranja toplijeg mora vjerojatno je brojnija na južnom dijelu nego u Jadranu. Sredozemna populacija zbog ekoloških prilagodbi puno je manjeg rasta od oceanskih.
U svim knjigama piše da se radi o rijetkoj vrsti, no to je zato jer je zbog pelagičkog načina života teško opazimo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....