Unatoč ekonomskim pokazateljima koji bi sugerirali napredak, u komentaru koji slijedi, Saša Ljubičić analizira zašto je Hrvatska, zemlja iz koje se odlazi, a ne u koju se vraća.
- U Hrvatskoj je nezaposlenih kao u Skandinaviji, a zaposlenost je najveća ikada. Štednja na bankama, unatoč malim kamatama, gotovo je jednaka javnom dugu Republike Hrvatske. Što znači kad bi građani posudili novac Republici Hrvatskoj, mi više nikome ni bismo bili dužni.
- Što se tiče nekretnina, njihove cijene rastu, a preko 90 posto građana ima svoju nekretninu. Gotovo svaka četveročlana obitelj ima jedno ili dva automobila. Što se tiče kupovine novih, na njih se čeka šest mjeseci. Rastu plaće, rastu i mirovine, prestigli smo Poljsku što se plaća tiče, a što se Slovenije tiče, tu smo negdje u sto eura razlike. Dakle, ispada da se u Hrvatskoj živi dobro, a sva ta mladost koja je otišla vani, ne vraća se.
- Kako to? Oni koji su za kriznih godina napustili Hrvatsku ne žele se u nju vratiti jer je ona i dalje impregnirana mržnjom, netolerancijom i najviše od svega korupcijom. Nema vjere u državne institucije u neovisno pravosuđe. Napreduje se zahvaljujući stranačkoj knjižici i diplomama iz BiH sa sumnjivih Sveučilišta s benzinske crpke u Travniku. Dok se te stvari ne promjene, naša mladost koja zarađuje krug po Irskoj, Njemačkoj ili Švedskoj neće se vratiti svojim roditeljima, svojim obiteljima i ulagati i kapital i znanje koje su stekli u inozemstvu. Mijenjajmo Hrvatsku, borimo se protiv korupcije. Ojačajmo državne institucije, one moraju biti jače i od HDZ-a i partnerskih stranaka. Dnevna politika ne smije zarobiti Hrvatsku!
U zemlji u kojoj brojke sve češće izgledaju kao europski prosjek, a realnost ostaje balkanska, teško je govoriti o stvarnom napretku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....