Vladimir Nazor - heroj kojeg Hrvatska prešućuje, a njegova antifašistička ostavština ključna je za suvremenu državnost

Povodom Dana državnosti Republike Hrvatske i 150. godišnjice rođenja Vladimira Nazora, slavnog hrvatskog književnika, antifašističkog borca i prvog predsjednika Narodne Republike Hrvatske (1945.-1949.), u Splitu je održan svečani skup „Vladimir Nazor i hrvatska državnost”, koji je organizirala Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista (VeDRA).

Skup je održan u punoj dvorani hotela „Park”, a na njemu su govorili splitski povjesničar prof. dr. Vjekoslav Perica i zadarski filozof i teolog prof. dr. Marko Vučetić, dok je stihove Nazorovih pjesama i dijelove njegovih govora čitao dramski umjetnik Vicko Bilandžić, donedavni intendant splitskog HNK. Moderator skupa bio je član predsjedništva VeDRA-e Marin Kuzmić, nekadašnji glavni urednik „Slobodne Dalmacije”.

- U najtežoj situaciji za hrvatski narod Nazor se 1942. godine, u sedmom desetljeću života, pridružio partizanima i kao predsjednik ZAVNOH-a odigrao važnu ulogu u borbi protiv fašizma – rekao je u uvodu Kuzmić, dodavši da je njegovoj generaciji Nazor poznat kao „kanonski pjesnik iz školskih čitanki”, koji je pjevao o brojnim temama iz hrvatske povijesti, u rasponu „od Zvonimirove lađe i hrvatskih kraljeva, do partizana i njihova vođe Josipa Broza Tita”.

Kuzmić je podsjetio da je čuvena Nazorova pjesma „Čamac na Kupi” nastala upravo 1942., kada je Nazor skupa s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem otišao iz okupiranog Zagreba na slobodni teritorij, među partizane, naglasivši da Nazor tu pjeva o „prijelazu iz neslobode u slobodu”.

Nazor kao Hemingway

Dr. Vjekoslav Perica je ustvrdio da Nazor spada „u društvo intelektualaca i umjetnika svjetskog renomea koji su osobno sudjelovali u antifašističkoj borbi”, istaknuvši da je antifašistički pokret i kod nas i u svijetu bio ideološki heterogen.

- Stoga bih Nazora smjestio među liberalne antifašiste poput Ernesta Hemingwaya, ili čak među kršćanske antifašiste kao što je bio njemački protestantski svećenik Dietrich Bonhoeffer. Ipak, kao predsjednik ZAVNOH-a, Nazor prihvaća vodeću ulogu komunističkog pokreta i Tita u antifašističkoj borbi – rekao je dr. Perica.

Govoreći o ulozi i značaju Vladimira Nazora u toj borbi, Perica je apostrofirao dvije glavne značajke koje, po njegovu mišljenju, obilježavaju slavnog pjesnika.

- Prvo, on napušta ustašku Hrvatsku i prelazi na oslobođeni teritorij. Pritom je svjestan da u tom času u hrvatskom narodu bukti građanski rat i on od te dvije Hrvatske bira onu partizansku, koju u pjesmi „Čamac na Kupi” naziva „Hrvatskom poštenja i slobode”, te kao predsjednik ZAVNOH-a stvara zakonodavni okvir za budućnost te partizanske Hrvatske - rekao je Perica, dodavši da Nazor nije otišao u partizane po nalogu iz Moskve, nego po svom vlastitom moralnom izboru, „čime je partizanskoj Hrvatskoj dao moralnu dimenziju”.

Kao drugu bitnu značajku pjesnikova antifašističkog djelovanja, Perica je istaknuo da je Nazor omogućio pomirenje naroda, citirajući njegov govor u oslobođenoj Glini 1944. godine, kada Nazor na vlastito retoričko pitanje „Zašto sam otišao u partizane?” odgovara da je otišao „zbog progona i terora nad Židovima i Srbima, koji su nam braća”.

- Dakle, Nazor je osjećao odgovornost u ime hrvatskog naroda da govori o ustaškim zločinima i izrazi sućut žrtvama tih zločina, Srbima i Židovima – rekao je Perica.

Najvažnija Nazorova pjesma

U nastavku svojeg izlaganja dr. Perica je ukazao na važnost Nazorove pjesme „Majka pravoslavna”, koju je napisao u siječnju 1943., nakon što je vidio spaljeno srpsko selo kod Vrginmosta. U tom kontekstu je podsjetio na esej našeg književnika Miljenka Jergovića iz 2015. godine, pod naslovom „Vladimir Nazor, prvi hrvatski predsjednik”, gdje Jergović piše da je to najvažnija Nazorova pjesma, koja je hrvatskoj književnosti (a time i hrvatskom društvu, op. a.) dala viši smisao.

- Nazorov doprinos hrvatskoj državnosti veći je nego doprinos bilo kojeg drugog hrvatskog političara, jer je on uspio sjediniti pravnu i moralnu dimenziju hrvatske državnosti. I danas prepoznajemo dvije Hrvatske: onu Nazorovu „poštenja i slobode”, i onu drugu, koja je suprotstavljena tim vrijednostima – zaključio je svoje izlaganje dr. Perica.

Potom je Vicko Bilandžić pročitao dijelove Nazorova pisma dalmatinskim partizanima, pod naslovom „Prodičimo Hrvatstvo koje su izdajice i mlitavci ukaljali”, koje je Nazor napisao u ožujku 1943. godine:

„Pobjegao sam iz ropstva i sramote takozvane Nezavisne Države Hrvatske, da se nadišem ovdje slobode i da se prožmem osjećajem nacionalne časti i ljudskog dostojanstva... Neka se svaka dalmatinska planina prometne u partizansku tvrđavu, svaki naš zaljev u gusarsko gnijezdo protiv otimača našeg mora, svaki naš otok u klisuru o koju će se razbiti lađa grabežljivog okupatora!” kazivao je Bilandžić Nazorove ratne rečenice.

Šutnja o suvremenom fašizmu

Potom je riječ uzeo dr. Marko Vučetić, koji je o Nazoru govorio u svjetlu današnjeg političkog trenutka u Hrvatskoj, u kojem vladajuća politička klasa ne ističe antifašistički pokret kao najsvjetliju stranicu hrvatske povijesti i jedan od ustavnih temelja današnje hrvatske državnosti, nego ga promatra isključivo kroz poslijeratnu partizansku osvetu nad poraženim snagama NDH.

- Antifašizam nije zločin. Zločini nisu narav antifašizma i mi ih želimo istražiti, svjesni da oni ne mogu umanjiti povijesni značaj i zasluge antifašizma – rekao je zadarski filozof i teolog, osvrnuvši se na činjenicu da hrvatski politički vrh Dan državnosti slavi bez spomena predsjednika ZAVNOH-a i prvog predsjednika federalne Hrvatske.

- Laž nude oni koji će danas obilježiti Dan državnosti bez Vladimira Nazora. To je spoznajna okupacija koja ne čini dobro nego zlo Republici Hrvatskoj, jer bez slavljenja Nazora nema poštovanja prema onome što piše u Ustavu – rekao je dr. Vučetić.

Govoreći o današnjem, suvremenom fašizmu, Vučetić je ustvrdio da se on – među ostalim – sastoji i u negaciji prošlosti. Protiv toga se, kako je rekao, moramo boriti mi današnji, kao što su se protiv povijesnog fašizma borile prethodne generacije. Jer, ako se mi ne budemo borili protiv današnjeg fašizma, istaknuo je, onda naši potomci neće živjeti u slobodnijem društvu od današnjeg.

- Jeste li primijetili ljude koji se oblače u crveno i prekidaju kulturna događanja? Ne, možete vidjeti samo ljude koji se oblače u crno kako viču ZDS, u kojem nema nikakvih dvostrukih konotacija, nego je to suvremeni fašizam. A ideolozi suvremenog fašizma su i oni koji o njemu šute – završio je dr. Vučetić.

Skup o Nazoru zaključio je moderator Kuzmić, citirajući nedavnu poslanicu pape Lava XIV., u kojoj je rimski biskup upozorio na društvenu opasnost povijesnog revizionizma:

„Svjedočimo zabrinjavajućem gubitku povijesnog pamćenja, što dovodi do selektivnog i netočnog ispisivanja povijesti”, poručio je papa, kao da priča o današnjoj Hrvatskoj.