Lokalni su izbori gotovi, strasti su se primirile, pa se hladne glave razgovara o anomalijama koje prate biranje narodnih predstavnika. Više nisu aktualni "pokojnici" koji uredno konzumiraju svoje biračko pravo, sad se najviše govori o biračkim popisima koji su naglo narasli čak i u onim sredinama koje demografski odumiru?!
I oporba je o tome zapodjenula žestoku raspravu u Saboru. Imamo pola milijuna birača više nego stanovnika?! Zdrava logika kaže da nešto ne štima s biračkim popisima. O čemu je najčešće riječ?
– O fiktivnom prijavljivanju. Mi imamo 2254 prijavljena stanovnika, a manje nas je sigurno deset do dvanaest posto od tog broja. Najednostavnije rečeno, ti ljudi ovdje ne žive, a prijavili su se na Šolti iz različitih razloga – kaže dugogodišnji načelnik Šolte Nikola Cecić Karuzić i dodaje da je došlo vrijeme da se država ozbiljno uhvati ukoštac s tim problemom.
Ispada da im na Šolti žive pusti Splićani, a svi znaju da su tu samo ljeti.
U Zagrebu je 2016., kad je policija krenula provjeravati lažne prijave prebivališta, utvrdila da je takvih bilo 24 tisuće. Radilo se najviše o Hrvatima iz BiH.
Danas je na djelu drugi fenomen. Pojedinci prijavljuju boravište u sredini u kojoj zaista žive, a prebivalište tamo gdje dođu povremeno ili uopće tu ne dolaze, ali imaju nekretninu, koju su najčešće naslijedili.
Policijske provjere
– Takvi se ljudi onda nalaze na biračkim popisima, a uopće ne glasuju jer ih nije briga što se događa u sredini u kojoj oni ustvari i ne žive, što je i logično. Tome se može doskočiti jedino stalnim kontrolama, policijskim provjerama živi li netko ili ne živi na određenoj adresi, kao i po potrošnji struje ili vode. Ako nekoga cijele godine nije bilo tu ili je tek navratio koji put, jasno je da on ne živi na Šolti, iako je ovdje uredno prijavio prebivalište – veli naš sugovornik.
Pravo glasa na lokalnim izborima u Hrvatskoj imaju hrvatski državljani s navršenih 18 godina života koji imaju prebivalište na području jedinice za čija se tijela izbori provode. Da biste mogli glasati, morate biti punoljetni i prijavljeni u mjestu gdje se izbori održavaju, međutim, svi znamo nekoga tko je prijavio prebivalište u gradu ili općini u koju navrati samo nekoliko puta godišnje ili tu uopće ne dolazi, pa ga ni izbor načelnika ili gradonačelnika, župana, vijećnika... ne zanima ni pod razno. To je čest slučaj s vikendašima koji osvijeste tko obnaša vlast u mjestu tek kad im zatreba neki važan "papir".
Načelnik Šolte upozorava na još jedan apsurd.
– Mi smo na ovim izborima imali čovjeka koji se kandidirao za načelnika Šolte, u BiH je bio kandidat za gradonačelnika. Zakon mu to dopušta, on nije napravio ništa loše, ali da je apsurdno da se u dvije države možeš kandidirati za političke funkcije, jest – veli Cecić Karuzić.
Utječu li ovakve pojave s brojem birača koji obavljaju redovito svoju građansku dužnost na izlaznost?
– Na Šolti je u prvom krugu ta izlaznost bila solidna, nešto veća od 57 posto, ali je u drugom krugu zato bila 30 posto manja. Možda treba razmišljati i o obveznom glasovanju i kaznama za one koji ne sudjeluju na izborima, a nemaju za to opravdane razloge. To je praksa nekih zemalja, a tamo je izlaznost kudikamo bolja nego u nas – ističe Cecić Karuzić.
Fiktivno prijavljivanje vezano je često uz izbjegavanje plaćanja poreza na kuće za odmor.
– I mi smo, kod izadavanja rješenja za kuće za odmor, poduzimali neke mjere, dokazivali da se radi o vikendašima, a ne o stalnim stanovnicima Šolte, a onda bi takvi ulagali žalbe. Ako se radi o potrošnji vode i struje tijekom osam, devet mjeseci, sve je u redu, ali ne možeš tvrditi da živiš na Šolti samo na temelju toga što si ovdje prijavio prebivalište – kaže Cecić Karuzić.
I nije samo nekadašnji porez na kuće za odmor, koji je praktički preimenovan u porez na nekretnine, jedini razlog fiktivnog prijavljivanja. Nerijetko su to i niža davanja, stipendije, subvencije države i EU-a nerazvijenim sredinama, pa pojedinci izvlače velike koristi. Svojedobno je u javnosti odzvonio slučaj bivšeg direktora Ine, Zagrepčanina koji je fiktivnom prijavom prebivališta u Benkovcu platio manji porez na otpremninu, a tako je, dok je primao plaću, izbjegavao i veliki prirez u metropoli od 18 posto.
Najpoznatiji slučajevi zlouporabe su oni vezani uz prijavljivanje na otocima da bi se dobile besplatne trajektne karte.
Najveći broj takvih slučajeva zabilježen je na splitskom i zadarskom području, a od vremena kad su se boduli izborili za tu beneficiju broj otočana formalno raste, iako škoji odumiru?!
Denis Barić iz Otočnog sabora zna dobro o čemu se radi.
– Ljudi jednostavno iskoriste svoje pravo da prijave prebivalište na otoku, a sad što oni tu i ne žive, stvar je onoga tko bi to morao provjeravati. Prema Zakonu o otocima, oni bi morali provoditi na škojima najmanje 135 dana u godini, da bi po pravima i obvezama bili jednaki s onima koji tu žive cijelu godinu. Na državi je da dokaže je li to tako ili nije i ospori im ta prava ako im ne pripadaju. To je tako u teoriji, a kako je u praksi, svi znamo. I takvi vam se ljudi, a tu su često cijele obitelji, odriču glasovanja za predstavnike u sredinama u kojima žive, a za parlamentarne, predsjedničke i europske izbore moraju se javiti DIP-u da bi glasali u mjestu boravišta – veli Barić.
Statistički prosjek
A kako je to mnogima "tlaka", ispada da na izbore ne izlaze nikako. Dakle, kod jednog broja naših građana nije u pitanju inertnost, nego su razlog manji ili veći privilegiji koje im "izmišljeno" prebivalište donosi.
– Ovakva lažna prijavljivanja prebivališta u konačnici štete malim mjestima. Zbog formalnog rasta broja stanovnika dižu im statistički prosjek i umjetno povećavaju neke parametre zbog kojih onda više ne mogu dobiti razne vrste pomoći ili subvencija jer "na papiru" spadaju u mjesta s većim brojem stanovnika, a u stvarnosti nije tako – veli Barić.
Kad se uzme u obzir da su se u Hrvatskoj u nekoliko valova mijenjala prebivališta zbog legalizacije bespravno izgrađenih objekata, besplatnih brodskih karata, manjeg poreza ili viših naknada za prijevoz do posla..., sigurno se radi o najmanje stotinjak tisuća ljudi koji imaju osobne iskaznice s jednom adresom, a žive na drugoj. Samo u Splitu, prema podacima koje je javno iznio potpredsjednik Vlade Branko Bačić, ima 17 tisuća praznih stanova. Oni koji su prijavljeni na te adrese, iako ne žive u najvećem gradu u Dalmaciji, imaju pravo na lokalnim izborima odlučivati o komunalnoj politici, a istovremeno im je to uskraćeno u sredini u kojoj zaista rade i žive. Suludo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....