Zatvorena ulica u centru grada. Zaboravite stare rekonstrukcije Dioklecijanove palače, ovdje se nalazilo nešto drugo...

Papalićeva ulica pred Muzejom grada Splita zatvorena je – radnici dižu kamene ploče i počinje arheološko istraživanje, nastavak iskapanja koja su trajala gotovo dvije godine i potpuno promijenila percepciju ovog dijela Dioklecijanove palače.

Naime, arheološka istraživanja u prizemlju i podzemlju muzeja, nekadašnje Papalićeve palače, pokazala su da je sjeverni dio Palače u antici imao drukčiju funkciju od idealiziranih prikaza prema kojima su ondje bile smještene vojarne posade koja je čuvala Dioklecijana. Pronađeni su ostaci mozaika, vodootpornog cementa te bazena za grijanje vode, što bi upućivalo na to da su se ondje nalazile još jedne, treće terme, skromnije od carevih, jer su bile namijenjene vojnicima i službenicima umirovljenog cara.

Poljoprivreda umjesto banja

Na taj sloj nadovezao se ranosrednjovjekovni, koji je, sukladno tadašnjoj praksi, imao poljoprivrednu funkciju. Tako su, primjerice, bazeni postali gustirne, a kanali kojima je kroz kupalište – jednu od najomiljenijih rimskih razonoda svih slojeva – dotjecala i otjecala voda, pretvoreni su u "gurle" za ulje ili vino.

Ipak, mišljenja uvaženih stručnjaka nisu usuglašena. Joško Belamarić smatra da su prostori kroz koje je očito tekla voda još jedan dokaz da se Dioklecijan u mirovini bavio unosnim poslom tkanja i bojanja odjeće. Potvrda za takvu djelatnost mogao bi biti i profil akvedukta koji je s Jadra dopremao znatno više vode nego što bi bilo potrebno za Palaču s tek nekoliko stotina stanara.

S druge strane, Ivo Vojnović smatra da je i u antičko doba namjena tog prostora bila poljoprivredna, budući da je salonitanski ager bio ogroman i trebalo je negdje prerađivati plodove. Katja Marasović držala je da je riječ o prostranom unutrašnjem dvorištu, dok Rade Bužančić zastupa stav da se radi o javnoj ustanovi bazilikalnog tipa.

Nebojša Cingeli, arheolog Muzeja grada, koji od prvog dana istražuje prostor pod Papalićevom palačom, smatra, kao i ravnateljica Vesna Bulić Baketić, da bi ipak mogla biti riječ o balneumu, javnom kupalištu koje nije bilo raskošno kao terme, već je bilo namijenjeno vojnicima i činovnicima, budući da je car imao svoje kupalište u južnom dijelu Palače.

– Jako je dobro da postoji više pretpostavki, jer je riječ o iznimno zanimljivom prostoru s brojnim slojevima i namjenama koje su se nadograđivale. Premda je očito da je riječ o nečem monumentalnom, još uvijek nemamo jednoznačan odgovor. Zato je dobro da je više opcija na stolu i da se o njima raspravlja. Prostor je istraživan u nekoliko navrata u prošlosti, ali ne ovako detaljno kao u najnovijoj kampanji, koja je prezentirala sve slojeve te potpuno izmijenila izgled Muzeja i oduševila struku i građane. S velikom sigurnošću možemo pretpostaviti da se kompleks protezao još dalje prema jugu, ispod crkvene zgrade pa sve do Poljane Grgura Ninskog, na kojoj je George Niemann 1910. pronašao ostatke dvaju crveno-bijelo dekoriranih mozaika – pojašnjava arheolog Cingeli.

Bogato podzemlje

– U podzemnom sloju Muzeja danas se mogu vidjeti dva stilobata – zida na kojima su stajali stupovi – koji se protežu u smjeru sjever-jug, prema Papalićevoj ulici, a u njima se nalaze kanalice za skupljanje vode. Stoga nastavljamo istraživanje u toj ulici, pred južnom fasadom Muzeja, kako bismo utvrdili protežu li se dalje prema Poljani Grgura Ninskog i dodatno rekonstruirali kompleks. Radovi će trajati četrdesetak dana i bit će gotovi do sezone – kaže.

Nedavno arheološko istraživanje u crkvenoj kući na Poljani Grgura Ninskoga pokazalo je nastavak stilobata iz Papalićeve palače od kojeg je ostao samo otisak, te trag još jednog kamenog postolja tijeska za grožđe ili masline, kao i ostatke bijelog mozaika.

– Premda su ranije idealizirane slike Palače nudile pojednostavljeni prikaz sjevernog dijela, nalaz kupališta ne bi bio iznenađujući, jer je u antičkom Rimu to bio obvezan javni prostor u kojem su se okupljali svi slojevi društva kako bi se opuštali, razgovarali i družili – nešto poput današnjih kafića, klubova ili trgovačkih centara. Rimljani su ih naprosto obožavali – navodi Cingeli, dodajući da bi ovaj prostor mogao biti oblikovan poput bazilike s velikim trijemom, koji se protezao do današnje crkve sv. Filipa Nerija.

– Kratko nakon antičkog razdoblja, već u 7. stoljeću, prostor je dobio poljoprivrednu namjenu. To znamo jer smo pronašli kameni torkular iz tog razdoblja. Bazen za vodu pretvoren je u gustirnu u današnjem dvorištu Papalićeve palače. Sve to odgovara praksi tog vremena jer novi stanovnici nisu imali potrebe za kupanjem, pa su terme nestajale – ističe.