Za Modro i Crveno jezero u Imotskom malo tko ne zna, no u paleti boja Imotske krajine nalazi se još jedan dragulj tirkizne nijanse - Zeleno jezero u Ričicama.
Voda ukroćena akumulacijskom branom koja zaokružuje spektakularnu priču započetu kanjonom Badnjevice koji je bez sumnje jedna od onih lokacija koje vas natjeraju da zastanete i udahnete, odnedavno je bogatija za još jedan novi sadržaj – mjesto s kojeg se pruža pogled kojeg je po ljepoti teško nadmašiti.
Imotska krajina je dobila svoju prvu feratu kojoj je baš kako i priliči, dano skladno žensko ime koje pristaje ljepotici rođenoj na imotskim stijenama – Imotica.
Rad, marenda, rakija...
Ričice, malo mjesto u općini Proložac, na svojim su stijenama pružile 285 metara čistog penjačkog užitka za koji je potrebno savladati i 160 metara visinske razlike. Vrlo šarmantna ferata, koju neki po ljepoti uspoređuju i s nadaleko poznatom Omiškom feratom, zahvaljujući upravo pogledu na Zeleno jezero, privlačna je i skladna avanturistička poslastica koja je u samo nekoliko mjeseci od otvorenja na svoje stijene i sajle primila nekoliko stotina planinara i penjača.
Imoticu su u potpunosti samostalno osmislili i iz(g)radili članovi imotskog planinarskog društva, i to nakon što je ta ideja dugo sazrijevala u nemirnoj i poduzetnoj glavi predsjednika HPD-a "Imotski“ Branimira Mikulića.
Vrijedni Mikulić, koji se u svašta razumije i čije je ideje ponekad teško pratiti običnom puku, među svojim kolegama planinarima ipak je pronašao istomišljenike koji su se zajedno s njim oduševljeno primili realizacije ovog projekta. Pa se u predsjednikovoj garaži kovalo, pililo, cinčalo i mjerilo da bi se na kraju pripremilo stotinjak gazišta koje su na klisuri u Ričicama kroz pola godine rada, trasiranja i bušenja pronašle svoje mjesto na rubnom dijelu kanjona Badnjevice.
Iskusni planinar Mijo Jukić bio je zadužen za osmišljavanje glavne trase i tehničko koncipiranje buduće imotske penjalice. Uz predsjednika Mikulića i kolegu planinara Zorana Lelasa, glavni je i odgovorni za poželjni status koji je ferata vrlo brzo nakon otvaranja (zasluženo) dobila. Od tada Ričice i Badnjevice nemaju mira. Adrenalin s pogledom od milijun dolara udomaćio se na uzvisini na radost onih koji su pripremili teren i onih koji se odvažno penju.
Mikulić kaže da je vrijedilo potrošiti vikende i slobodne sunčane dane viseći nad provalijom:
- Radili smo kad god smo mogli, svaki slobodan trenutak bio je prilika da se s opremom i bušilicom uputimo u visinu. Stalna, uhodana ekipa bili smo Mijo, Zoran i ja, ali pomagali su i drugi članovi Društva kad god su mogli.
Ispočetka mi nije bilo baš svejedno visjeti nad ponorom, ali malo-pomalo jedva bih dočekao kad će sljedeća radna akcija; rad na ferati postali su ubrzo rutina i gušt. Još kad si s dobrom ekipom pa se baci koja fora, dogodi koja zgoda i nezgoda za prepričati pa se poslije dobro marenda, nazdravi domaćom rakijom…
Obvezna oprema
Ferata Imotica Ričice na neki način upotpunjuje i kružnu planinarsku stazu kroz kanjon Badnjevice koju je također trasiralo, uredilo i markiralo imotsko planinarsko društvo. Rado je posjećena od brojnih dalmatinskih planinara koji su složni u ocjeni da je staza s feratom nešto što baš morate vidjeti ako se krećete u planinarskim krugovima ili ste samo rekreativac zaljubljen u krš, vodu i zelenilo.
Ali nije sve u penjanju, ima nešto i u odmoru. Na ferati je postavljena i metalna klupica na vidikovcu, taman da dođete sebi nakon što prođete desetak metara dug mostić napravljen od čelične sajle na kojem i najhrabrijima (barem malo) zaklecaju koljena:
- Naša ferata nije preteška, ali svejedno zahtijeva dobru koncentraciju i ima elemenata koji nisu baš za plašljivce. Stavili smo je u kategoriju C/D što je svrstava u srednje teške i zahtjevne, obavezna je odgovarajuća oprema, pojas i kaciga i ako ste u dobroj kondiciji, nekih sat vremena užitka je zagarantiran.
A dosjetili su se Imoćani još jednoj sigurnosnoj stavci. Da ne bi sve bilo prepušteno spretnosti i snalažljivosti penjača, zatražili su pomoć i od „više sile“. Planinare i planinarke na ferati će čuvati, glavom i bradom, sam sv. Bernard, zaštitnik planinara. Međutim, nije to išlo baš glatko – za zaštitu ovog svetca dobro su se namučili:
- Nekako nam se činilo da će zgodan detalj koji će podići atraktivnost staze biti i postavljanje kipa, zaštitnika planinara i alpinista, a ni dodatna pomoć i zagovor "od gore“ nije naodmet!
Međutim, nije išlo baš tako lako, tražili smo svetog Bernarda iz Aoste mjesecima. Nigdi ga! Pretražili smo sve dućane sa sakralnom opremom, internetske stranice, štandove u Međugorju…Sve moguće svece smo našli, ali Bernarda koji nama treba - ni za lijeka! Na kraju smo skoro odustali i u šali rekli – ma stavit ćemo svetog Antu, ko da će ‘kogod znati!
Ljudi stalno zovu
Ipak, ona stara imotska poslovica koja kaže „nije svijet mali, nego su Imoćani dobro raspoređeni“ i u ovom slučaju se pokazala točnom. Zadužili su svoje imotske svećenike koji su u službi diljem Europe da daju ruke u potrazi. I baš kad se činilo da ni oni neće imati sreće, don Mladen Parlov, rodom Ričičanin, javlja da je sveti Bernard pronađen u Italiji i da uskoro može biti na adresi imotskog planinarskog društva.
Inače, ideja o prvoj ferati imotskog kraja koja se vrlo brzo prometnula u pravu akcijsku destinaciju Dalmacije naišla je i na oduševljenje u turističkim krugovima. Jer, Imoćani su se, to se zna, poduzetno bacili i u turizam, i to onaj koji se dobrim dijelom „fura“ na izvanmorske sadržaje.
Gostima već nekoliko sezona nude kajakarinje, supove, bicikliranje, quadove i slične programe, tako da je penjalište samo pojačalo dojam zabavnog i adrenalinskog turističkog odredišta. Turistička zajednica Imota i financijski je podržala ideju baš kao i sami mještani Ričica, a radnu snagu i stručnost u svojim redovima planinarima nije bilo teško pronaći.
- S feratom smo, čini se, baš pogodili. Ljudi stalno zovu, pitaju, šalju mailove, kače se po društvenim mrežama, a nama drago, to nam je reklama, motiv za nove planove, ideje, svašta imamo na umu za budućnost.
A budućnost Imoćanima uskoro donosi i organizaciju jednog važnog događaja - za dvije godine su domaćini najvećeg okupljanja planinara u državi, Dana hrvatskih planinara.
- U Hrvatskom planinarskom savezu su prepoznali kako radimo i uvidjeli da smo postali prava mala sila u Imotskoj krajini, ima nas više od dvjesto! Kandidirali smo se za domaćinstvo 2027. i dobili odobrenje i sad već lagano krećemo u pripreme i organizaciju.
Sigurno će se jedan dio naših aktivnosti održavati u Badnjevicama pa i na samoj Imotici, i bit ćemo spremni da svoje kolege planinare oborimo s nogu. U našoj organizaciji uvijek ima dobre spize, pića i pisme, a niti jedan izlet ni događaj ne prolaze bez gange, postao je to naš zaštitni znak.
Vrhunski domaćini
U prilog ovoj tvrdnji (lako provjerljiv u planinarskim krugovima) ide i podatak da već nekoliko godina zaredom baš u kanjonu Badnjevice na Uskrsni ponedjeljak organiziraju izlet za planinare kojih je svake godine sve više. Imoćanima u goste lani je na taj dan došlo čak tri stotine prijatelja:
- Napravimo baš pravu feštu, ‘ko god dođe jednom, dođe i dogodine i još povede nekog svog, baš bude događaj o kojem se priča. A nama je to najdraže, da svi kažu kako nema domaćina do Imoćana.
Svojim najnovijim projektom, ovom feratom, imotski planinari su podignuli ljestvicu još više od visinske razlike koju su savladali na stijenama Ričica.
Vrhovi koje Imoćani penju nisu samo oni planinarski, mnogo su više od toga – njihovi ciljevi su uvijek obojani s malo dodatnih izazova, barem onoliko koliko je potrebno da svi koji namjerno dođu ili zalutaju u Imotski nemaju nikakvih prigovora; samo da se imotskom kraju ponovno požele vratiti, tuda hodati, po njemu se penjati i u njemu punim plućima disati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....