- Ne mogu se slikati u tuđoj obući i odjeći. Teško mi je o tome govoriti, a kamoli da se fotografiram. Morate me razumjeti. Sve što smo imali nestalo je u trenutku. Sve uspomene i sjećanja sada su pepeo…tužno da tužnije ne može - kroz suze će Domenika Zekan iz Donjeg Postinja u Općini Muć, dok stoji pred zgarištem doma bez kojeg je ova peteročlana obitelj s troje malodobne djece ostala prije nekoliko dana u razornom požaru u kojem su u samo dva sata ostali bez svega što su mjesecima gradili.
Vijest da im kuća gori javio im je susjed. U trenutku izbijanja požara nitko nije bio u kući osim psa, koji se, nažalost, ugušio dimom. Plamen je gutao drvenu montažnu konstrukciju, a vatrogasci su, unatoč brzoj intervenciji, mogli samo spriječiti širenje vatre. Kuća je kompletno izgorjela, a već sutradan od nje je ostala tek hrpa nagorenog materijala, dječjih igračaka i svega onoga što su ponijeli sa sobom kada su se u Muć doselili iz Splita iz njihovog podstanarskog stana.
- Stajali smo i bespomoćno gledali kako nestaje sve što smo imali. Susjedi su plakali zajedno s nama. Tu scenu neću nikada zaboraviti. Ja sam tek prije nekoliko dana postala svjesna što se to nama dogodilo. Jednostavno me „ukočilo“. I onda svi ti pozivi sa svih strana nudeći nam pomoć, shvatite da ustvari vi ništa nemate.
U tom kaosu i dimu, uspjeli su iz kuće iznijeti tek nekoliko sitnica - dječji nakit i fotografije s vjenčanja. Sve ostalo je zakopano u zgarištu - dodaje Domenika vidno potresena onim što ih je zadesilo dok nam pokušava riječima dočarati svu tu tugu i žal za izgubljenim, mada je svjesna da će sve nanovo niknuti kao feniks iz pepela.
Da će djeca ponovo imati svoje sobe, igračke odnosno krov nad glavom koji im je prijeko potreban. Trenutno žive s bolesnom bakom i djedom u njihovoj kući koja je pretijesna za sedmeročlanu obitelj. U toj istoj kući u koju su došli kada su se iz Splita trajno preselili u Muć i odlučili izgraditi svoj dom. Taj sada trajno izgubljeni montažni objekt.
Uzrok požara, prema prvim informacijama, bile su električne instalacije.
Od imovine, kaže Dominikin suprug Ante, ostalo im je tek nešto novca na računu i puno dobre volje i nade da će sve dobro završiti. Nažalost, tragedija koja ih je zadesila samo je nastavak niza teških životnih udaraca.
- Život nas nikada nije mazio - iskreno kaže Ante Zekan. Prošle godine izgubio je majku, a nedugo nakon toga doživio je ozbiljne zdravstvene probleme – puknuće plućne maramice zbog kojeg je završio u bolnici. Nakon oporavka, ovaj vodoinstalater ponovo se uhvatio posla. I onda požar truda njegovih ruku. Doma koji sada više ne postoji.
- Ovo je trebao biti naš novi početak. Mjesto gdje će djeca odrastati u miru. Sad opet krećemo od nule - nastavlja Ante pun entuzijazma da će uskoro biti kako je i bilo. Možda i bolje. Posebno nakon što su u pomoć priskočili znani i neznani.
U tim teškim trenucima nisu ostali sami. Prvo je reagirala općinska vlast i načelnik Mate Bebić, te cijelo općinsko vijeće, da ne spominjemo pojedinačno, a pomoć su ponudili i brojni mještani te javne osobe. Među njima je i Ana Gruica Uglešić, čije dijete pohađa školu s jednim od djece obitelji Zekan. Ona je putem društvenih mreža senzibilizirala javnost i onda je krenuo taj val dobrote.
- Ja ne sumnjam u svoje mogućnosti. Imao sam nešto novca i potrebno nam je još nekih tridesetak tisuća eura za materijal kuće koja sigurno više neće biti od drveta. Bit će to, nadam se, armirano-betonsko zdanje kako je i trebalo biti da smo u početku imali sredstava. Radim u svojoj firmi koja se bavi vodoinstalaterskim poslovima, pa imam dosta svojih prijatelja i poznanika iz te građevinske branše, stoga vjerujem da će gradnja ići brzo.
U pomoć su se javile i splitske firme - "Brodomerkur" nam je ponudio materijal po nabavnoj cijeni i brojni drugi. Pomogli su i iz suprugine firme, tako da ne sumnjam u pozitivan ishod. Valjda ćemo uspjeti prikupiti dostatna sredstva da sve završimo. Teško se stiskati u malom objektu, ali opet, gdje ćemo - vjeruje Ante u svoje ruke i dobre ljude.
Međutim, i jedno i drugo imaju svoje dostojanstvo. Ne žele biti izvrgnuti mišljenju da oni nešto traže za sebe. Dapače, pokušavali su izbjeći medije da njihova zla kob ne doprije u javnost. Smatrali su da sve što su učinili uradili su sami, pa su vjerovali da će tako smoći snage i sredstava da nastave i ubuduće.
- Drago nam je, a to se pokazalo odmah nakon što su našu sudbinu podijelili po društvenim mrežama, da još ima ljudi koji imaju obzira prema svome bližnjem. Zato smo i mi odlučili da kompletan višak prikupljenih sredstava doniramo u dobrotvorne svrhe - ističu Zekani ne žaleći ni trenutka zašto su Split zamijenili Mućem.
- U gradu sve stvari možete kupiti u dućanu osim jedne - empatijea koja "ne živi" u neboderima. Ovdje ljudi žele na sve načine pomoći, dok u zgrada ne poznajete ni prve susjede. Ali, evo pokazalo se da tuđa nevolja ujedini i jedne i druge i svi priskaču kako bi vam olakšali teret problema koji vas je zadesio. Zato im svima jedno veliko hvala - zahvalna je Domenika svakom onom koji je barem i riječju pružio im podršku u tim teškim trenucima.
I tako dok zgarište još dimi, a djeca pokušavaju shvatiti zašto njihov dom više ne postoji, supružnici Zekan ne traže sažaljenje. Samo žele priliku da opet stanu na svoje noge. A u tome će, vjeruju, i uspjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....