Kako usporediti lavicu, simbol snage i upornosti, s lastavicom – brzom, plašljivom i neumornom pticom?
Na prvi pogled, riječ je o nespojivim svjetovima. No kada se snaga lavice spoji s brzinom, preciznošću i neumornim letom lastavice, a svemu pridodaju inteligencija, disciplina, talent i skromnost jednog mladog čovjeka, nastaje priča koja izaziva divljenje.
Upravo takvu priču donosi nam četrnaestogodišnja Laura Čagalj iz Zagvozda – djevojčica nježnog osmijeha i velikog srca, ali i sportašica nevjerojatne mentalne snage. Učenica je osmog razreda Osnovne škole "Zagvozd", izvrsna učenica sa svim peticama od prvog razreda, talentirana pjevačica i glumica koja svoju školu predstavlja na LiDraNu i državnim natjecanjima.
No Laura je i mnogo više od toga – jedna je od najperspektivnijih mladih hrvatskih sportašica u skyrunningu, iznimno zahtjevnoj disciplini planinskog trčanja.
Veliki ponos
Povod za ovu priču bio je njezin nastup na Svjetskom juniorskom prvenstvu u skyrunningu, održanom na Biokovu iznad Makarske, gdje je predstavljala Hrvatsku i među natjecateljima iz cijelog svijeta osvojila sjajno dvanaesto mjesto. Djevojčica iz malog Zagvozda podno Biokova, stazama koje poznaje kao vlastiti dom, vinula se u sam vrh jednog od fizički i psihički najtežih sportova.
Još je impresivnije što je sve to postigla gotovo sama – uz podršku obitelji, osobito majke, te prijatelja iz Trkačkog kluba "Strka" iz Splita, čija je članica. Bez velikog tima, bez profesionalnih uvjeta i bez pompe, Laura je stigla do svjetske pozornice i postala prva predstavnica Zagvozda i Imotske krajine na jednom ovakvom natjecanju.
Na Lauru nas je posebno upozorila ravnateljica škole, profesorica Antonela Filipović, koja o svojoj učenici govori s neskrivenim ponosom.
– Učenica naše škole Laura Čagalj ostvarila je izniman sportski uspjeh plasiravši se na Svjetsko juniorsko prvenstvo u skyrunningu, jednoj od najzahtjevnijih brdskih disciplina.
Put do tog natjecanja bio je iznimno težak. Laura je morala proći dvije zahtjevne kvalifikacijske utrke – "Vertical Dinara", dugu 5,8 kilometara s više od 1100 metara uspona, te utrku na Promini, dugu 11 kilometara. Na toj je utrci pala i ozlijedila se, ali je unatoč boli i ozljedama nastavila trčati te izborila plasman na Svjetsko prvenstvo. Time je pokazala iznimnu snagu, karakter i sportski duh – istaknula je ravnateljica Filipović.
Dodala je da je Laura primjer discipline, rada i skromnosti te ponos škole, mjesta i cijele zajednice.
Kada smo stigli u Zagvozd, ispred škole nas je dočekala upravo Laura – tiha, pomalo sramežljiva djevojčica koja se tek privikava na medijsku pažnju. Uz nju je bila i ravnateljica.
Osjetljivo, ali zrelo dijete
– Nije htjela biti sama na razgovoru. Laura je iznimno osjetljivo i empatično dijete, ali i vrlo čvrsta, odgovorna i zrela osoba – rekla nam je profesorica Filipović.
Već nakon nekoliko minuta razgovora postalo je jasno da se iza njezina povučenog nastupa krije izuzetna zrelost. Laura govori mirno, odmjereno i iskreno, kao netko tko točno zna što želi.
– Sve je počelo spontano. Nisam mislila da ću ostvariti ovakve rezultate. Još mi je učitelj tjelesnog u trećem razredu govorio da imam talent za trčanje. Počela sam rekreativno trčati po zagvoškim zaseocima jer volim prirodu. Kasnije sam se uključila u TK "Strka" i polako je sve krenulo ozbiljnije – govori Laura.
Posebno joj je, kaže, priraslo srcu trčanje po Biokovu.
– Kada trčite po planini, po kamenim i zemljanim stazama, pa se spuštate niz Biokovo, osjećaj je nestvaran. To se ne može usporediti s trčanjem po asfaltu. Najdraže mi je trčati prema Vošcu i Kaocima. Tamo pronalazim mir i snagu – govori Laura.
Trenira uglavnom sama.
– Ponekad treniram s mamom ili ekipom iz kluba, ali najčešće sama. Slušam prirodu i trčim. Sama sebi sam trener i najveći kritičar – kaže kroz osmijeh.
Prisjetila se i kvalifikacijske utrke na Promini, koja joj je ostala u posebnom sjećanju.
– Na sedmom kilometru sam pala na mokrim borovim iglicama i teško ozlijedila nogu. Krv je tekla, boljelo je, ali znala sam da mi je to jedina prilika za Svjetsko prvenstvo. Ustala sam i nastavila trčati. Stisnula sam zube i uspjela doći do cilja – prisjeća se Laura.
Talent za glumu
Na Svjetskom prvenstvu natjecala se protiv predstavnika 32 države.
– U mojoj kategoriji bilo je dvadeset natjecateljica i prezadovoljna sam rezultatom. Kada sam vidjela koliko trenera i velike timove iza sebe svi imaju, a ja sam bila samo s mamom i prijateljima iz kluba, bila sam još ponosnija – iskreno govori.
No Laura nije samo sportašica. Ova svestrana djevojčica ostvarila je zapažen uspjeh i na državnoj smotri LiDraNo u Vinkovcima, gdje je izvela ulomak iz "Prosjaka i sinova" Ivana Raosa.
Odjevena u zagvošku narodnu nošnju, nastupila je na pozornici vinkovačkog kazališta i oduševila publiku i stručno povjerenstvo svojom interpretacijom.
– Laura ima nevjerojatan talent za glumu. Uspjela je prenijeti emociju i dubinu Raosova teksta na način koji je sve ostavio bez daha – kaže ravnateljica Filipović.
Na pitanje kako vidi svoju budućnost, Laura odgovara bez puno razmišljanja.
– Voljela bih upisati gimnaziju u Splitu i nastaviti trenirati. Nakon toga možda kineziologiju ili pravo. Želim nastaviti trčati i napredovati, ali mi je najvažnije ostati svoja – kaže.
Suze ponosa i sreće
Ravnateljica pritom dodaje nešto što možda najbolje opisuje ovu djevojku.
– Laura nikome nije rekla da je izborila Svjetsko prvenstvo. Znali su samo obitelj i ja. Toliko je skromna da nije željela nikakvu pažnju. A riječ je o djevojci koja je prva iz Zagvozda nastupila na ovakvom svjetskom natjecanju. To dovoljno govori o njoj – kazala je profesorica Filipović, ne skrivajući emocije.
Kada je vidjela suze svoje ravnateljice, rasplakala se i Laura. Tako je završio naš razgovor – suzama ponosa i sreće.
Jer pred Laurom Čagalj, biokovskom lastavicom i lavicom u jednom, doista je velika budućnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....