Interpretacijska dvorana Muzeja Sinjske alke pretvrena je u kultno mjesto tematskog društvenog okupljanja u srcu Cetinske krajine pa se u njoj održavaju znanstveni i stručni skupovi, tu se predstavljaju knjige, na njenoj pozornici izvode se kulturno-umjetnički i zabavni programi... Prvi put otkako je otvorena u kolovozu 2015. godine Interpretacijska dvorana postala je i sportsko borilište.
Minulog vikenda u njoj je održano 17. državno prvenstvo u obaranju ruke. Između oko 350 natjecatelja iz cijele Hrvatske na podiju borilišta ruke suparnicima obarali su i Rino Mašić, lički student u Zagrebu, trenutno vlasnik najsnažnije ruke na svijetu, te višestruki europski i svjetski prvak, njegov prethodnik Josip Poleš, gorostas iz Brnaza koji je u obaranju ruke godinama žario i palio i spada među najzaslužnije za razvoj ovoga sporta, posebno u Dalmaciji.
Slovakinja ‘pomela‘ Bulja
Na samom borilištu 50-ogodišnji Poleš još jednom je sportski priznao primat 28 godina mlađem Mašiću. Bila je tu i specijalna gošća Barbara Bajčiova, Slovakinja koja je 15 puta osvajala tituli prvakinje svijeta i 14 puta prvakinje Europe. U demonstrativnom meču ona se doslovno poigrala sa sinjskim gradonačelnikom Mirom Buljem, kao mačka s mišem.
Fingirali su da joj je teško oboriti desnicu sinjskom poteštatu, ali kada joj je Aleksandar Jakovac, predsjednik Saveza, dao znak Bajčiova je u roku odmah prisilila Bulja na kapitulaciju. On se poslije pravdao da joj je džentlemenski pustio...
- Bilo bi mi neugodno da sam svjetsku prvakinju Barbaru Bajčiovu pobijedio. Kakav bi ja bio gradonačelnik i domaćin da je primimo u goste, a onda je ostavimo bez svjetske titule - kazao je Bulj.
Tijekom dvodnevnog natjecanja lijevom i desnom rukom u 20-ak kategorija svoj put do trona kroz ukupno preko dvije tisuće odigranih mečeva tražilo je oko 350 obarača, a među njima su bili i paraobarači.
Najviše pozornosti je, očekivano, izazvao Rino Mašić. U zraku su visjela pitanja da li je od posljednjeg državnog prvenstva stasao netko mlađi koji bi ga mogao dobiti te da li bi ga mogao s trona skinuti Josip Poleš, gorostas iz Sinja koji je prije stasanja Mašića zario i palio u ovom sportu.
Rino za ‘Slobodnu‘
Rino Mašić rado se odazvao pozivu da se, govoreći o sebi, približi čitateljima Slobodne Dalmacije.
- Imam 21 godinu, uskoro ću napuniti 22. Rođen sam u Gospiću, a trenutno živim u Zagrebu gdje studiram kineziologiju.
Kada ste počeli s obaranjem ruke i što vas je odvelo u taj sport?
- Još kao dijete počeo sam se baviti sportom jer me na to motivirao otac koji je bio aktivni natjecatelj u više borilačkih sportova. Ja sam kao dijete lutao i tražio sebe. Okušavao sam se u hrvanju, nogometu, košarci i rukometu. S 13 godina počeo sam s treniranjem obaranja ruku. To je zapravo i naša obiteljska tradicija jer su upravo članovi očeve obitelji osnovali prvi klub obarača ruku u Hrvatskoj. Čim sam se prvi put okušao znao sam da je to sport za mene.
Kažu da rado dolazite u Sinj jer ste u alkarskom gradu prvi put postali državni prvak?
- Imao sam 15 godina kada sam postao seniorski državni prvak u kategoriji do 85 kilograma. To mi je bio veliki poticaj.
Koje titule od tada do danas imate?
- Bilo bi predugo nabrajati pa ću skratiti i reći da sam višestruki državni, europski i svjetski prvak u juniorskoj i seniorskoj kategoriji. Uz to sam nositelj titule profesionalnog svjetskog prvaka do 115 kilograma.
Prije nego ste vi stasali u obaranju ruku dominirao je gorostas iz Sinja Josip Poleš?
- On je svakako među najzaslužnijima za razvoj ovoga sporta. On je jedno vrijeme bio na vrhuncu i dominirao je, a i danas spada među top 3 u Hrvatskoj. Moram istaknuti i ulogu predsjednika našega Saveza Aleksandra Jakovca koji je ipak najzaslužniji za status obaranja ruku u hrvatskoj sportskoj obitelji.
‘Teško odlijevam ženama‘
Kada vas čovjek pogleda ima što vidjeti. Bokun kao od Velebita odvaljenog Ličanina, ramena širokih poput trokrilnog ormara s mišićima kao da su nabildani, na figuri Vam se ocrtavaju mišići, a celulitu ni traga. Kako kao takav odolijevate ženama?
- Teško. Moram priznati da stvarno teško odolijevam. Volim i cijenim žene, povremeno se s pojedinom podružim, ali im otvoreno kažem da mi je trenutno u fokusu studij i sport. Žene će doći s vremenom, kao šlag na tortu.
U Hrvatskoj se, u pozitivnom kontekstu kada je riječ o snazi, znade spomenuti lički medvjed. Kao aktualna najjača ruka svijeta je li vam palo na pamet da se kao Ličanin pojačate s medvjedom i oborite njegovu šapu?
- Vjerujte da sam i o tome razmišljao. Posebno što smo nedavno preselili u selo Brušane, nedaleko od Gospića. Iza naše kuće je velika šuma i u njoj ima medvjeda. Ako bih morao braniti kuću od njih sigurno bih se okušao.
Ličanin Željko Orešković Macola osnovao je udrugu "Kilaši" čiji članovi moraju težiti iznad 100 kilograma. Udruga, koju protivnici nazivaju i "prasci", njeguje promicanje Like, druženje i međusobnu podršku članova, ali i neposrednosti i humora kroz koji se uz hranu i piće nastoji skinuti stigma s debljine.
Jeste li član udruge obzirom da sa 115 kilograma ispunjavate uvjete za članstvo?
- Nisam član, ali to ne znači da možda i u najskorije vrijeme neću biti jer i ja spadam u one koji vole jesti dobro i obilno.
Meso u svakom obroku
Kada smo se dotakli hrane, možete li nam navesti s kojim i kakvim količinama hrane se vi "borite" svaki dan?
-Moji dnevni obroci, najmanje tri – doručak, ručak i večera – vrlo su obilni, uključuju puno mesa, sira, jaja, ali i ostalih namirnica kao što su povrće, voće i drugo da sve dođe u balans. Sama količina ovisi o kalendaru mojih aktivnosti. Najviše jedem poslije svjetskog prvenstva ili drugih većih natjecanja kako bih vratio snagu i gubitak kilograma. Dnevno tada unosim po 5 tisuća kalorija, ponekad i više. Uglavnom dnevna doza obuhvaća više kilograma mesa plus sve ostalo.
Je li samo jedan mesni obrok dnevno ili je meso sastavnica svih obroka?
-Ako mogu ubacim meso u svaki obrok.
Koja vrsta mesa je najpoželjnija i najčešća?
-Piletina, svinjetina, janjetina, junetina, zapravo sve, a janjetina mi je najdraža.
Možete li navesti što i koliko pojedete u jednom konkretnom danu?
-Moj prosječni doručak sastoji se od 10 jaja i pola kilograma posnog sira koji su mi izvor bjelančevina. Za ručak jedno ili jedno i po pečeno pile s puno posnog sira, drugih priloga i kruha. Za večeru ponovno obavezno jaja, desetak ili više komada. Između su međuobroci, najčešće voćni.
Popijete li alkohola poslije takve i tolike hrane?
-Nastojim ga maksimalno izbjegavati, osim kad su prilike u kojima se mora uzeti čašica.
Zar Ličanin može odbiti domaću šljivovicu?
-Naravno da neću odbiti, ali u posve ograničenoj količini.
Na ovom prvenstvu puno je mladih osoba. Raduje li vas to?
-Naravno da me raduje. Zato bih želio pozvati svu mladost koja to želi da se iskušaju u obaranju ruku jer je to ozbiljni sport u kojemu se mladi čovjek može razvijati, a u konačnici i živjeti od toga.
Poleš ne odustaje
Iako mu je 50 godina života Josip Poleš još ne baca koplje u trnje. Posebno je ponosan što se od 17 državnih prvenstava 9 održalo u Sinju.
- Kako na to ne bih bio ponosan. Kada sam prvi put predlagao predsjedniku Aleksandru Jakovcu da državno prvenstvo održimo u Sinju on je, poslije nagovaranja, prihvatio s neizvjesnošću. Kako je prije 9 godina Sinj "položio ispit" svim narednim državnim prvenstvima Sinj je bio domaćin, a vjeruje da će biti i ubuduće.
Godinama ste bili najpoznatiji obarač ruku u Hrvatskoj?
-Prvo državno prvenstvo održano je 2010. godine i ja sam od tada državni reprezentativac, s najdužim reprezentativnim stažom. Da bi bio reprezentativac svake godine sam morao biti prvak ili se zadovoljiti drugim mjestom u svojoj težinskoj kategoriji. Do sada sam, od 2010. godine, 11 puta bio državni prvak, na europskom prvenstvu najbolji plasman bio je četvrto mjesto, a na svjetskom prvenstvu šesto, ali sam nanizao 15-ak pobjeda na svjetskim kupovima.
Je li točno da je sve veći interes mladih na području Dalmacije za ovim sportom?
-Raste broj klubova i članova. Samo članovi mojega kluba South Power na ovom prvenstvu prvoga dana osvojili su šest medalja. Izvanredno se razvija klub u Splitu, a i u drugim gradovima pripremaju se na osnivanje novih klubova – kaže Poleš.
Svoje dojmove iznio nam je i predsjednik Jelkovac.
-Svake godine raste broj natjecatelja na državnom prvenstvu, ali ove godine oboreni su svi dosadašnji rekordi. Na ovom prvenstvu zastupljeno je svih 26 klubova iz cijele Hrvatske sa svojim najboljim natjecateljima. Pobjeda je opet pripala Rinu Mašiću, objektivno najboljem obaraču ruku u Hrvatskoj i aktualni svjetski prvak – kazao nam je Jelkovac.
‘Prestala brojiti...‘
Prvi put u Sinj je došla Barbara Bajčiova, godinama neprikosnovena obaračica ruku u svijetu. Evo njenih dojmova:
-Impresionirana sam velikim brojem natjecatelja, samom organizacijom i uvjetima u kojima se natjecanje odvija. Uživam i zato zahvaljujem hrvatskom Savezu i predsjedniku Aleksandru Jdelkovcu što me pozvao kao specijalnu gošću. Razgledala sam i Sinj koji je lijepi grad s puno sadržaja i rado ću se, ako budem imala priliku, ovdje ponovno vratiti.
Pitamo sugovornicu koje sve titule ima u svojoj riznici?
- Iskreno, prestala sam brojiti, osim da sam 15 puta osvojila naslov svjetske, a 14 europske prvakinje – kazala nam je Bajčiova.
A u nastavku pogledajte veliku fotogaleriju kako je natjecanje izgledalo danas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....