Čudo neviđeno: Imoćanin, a obožava Tita!? "To iz dišpeta ovima koji su se od Tita okoristili, a sad glume Hrvatine!"

“Koje svrdlo najbolje dere, to je svrdlo Mustapića Pere.”

Eto, tako se prije koju godinu pjevalo po Imotskoj krajini u čast njihova čovika koji je – pravo za reć – ispisao posebnu povijest jednog tradicionalnog alata, a njegovo je ime desetljećima sinonim za najneobičniju zbirku u tom kraju – zbirku svrdala. Onih običnih, stolarskih, kovačkih, lovačkih, ručno kovanih i industrijskih, spiralnih, ravnih, kratkih, dugih... bome svakojakih. Samo mu još nedostaju svrdla za istraživanje i eksploataciju nafte i zemnog plina. A kako je krenulo, i to bi se moglo naći u Imotskom. Mislimo na fiksnu naftnu bušilicu, ne toliko na naftu... Danas ih ima oko osam stotina, a već je pripremio teren da ih bude točno tisuću i jedan, što mu je, kako kaže, zadnji veliki san prije mirovine od skupljanja....