Tridesetšestogodišnja Danijela Čikeš ovogodišnja je pobjednica jubilarne Večeri makaruna s provarom koja se petu godinu za redom odvija u Goričaju koji kilometar udaljenom od Grabovca. Bila je to uistinu večer za pamćenje. Dvanaest natjecateljica uglavnom domaćih žena i nevjesta već od ranog jutra prionuli su poslu oko pripreme ove grabovačke delicije za koju mnogi kažu da je neizostavan dio blagdanske trpeze ovog Zabiokovskog mjesta.
- Dok se jesen već pomalo ćuti, a iz salamure što samo malkice dim oćuti na gradelama komadić mesa zacvrlji, a u loncu kaštradina u raštici od ovnovine tuste raskuhane… u Grabovcu, makaruni maslom nadojeni, mladim sirom pokriveni…; pjesma je to davno opjevana, s koljena na koljeno i u Grabovcu prenesena - tvrdi Tomislav Čaljkušić jedan od organizatora ove gastronomske svečanosti, pjesmom objašnjavajući zašto makarunijada u Grabovcu.
Naime, tradicija spremanja makarona sa provarom u Grabovcu i okolnim zaseocima ukorijenjena je od kada je svijeta i vijeka, bar tako kažu oni koji spremaju tu na daleko poznatu deliciju. A ona je nezaobilazni gastro užitak koji se već stoljećima o blagdanu Porođenja BDM oli ti Male Gospe nalazi na svakom grabovačkom stolu.
Slijedom toga, a u cilju očuvanja te iste tradicije i običaja, članovi grabovačke udruge „Liberi ex Grabovac (Dica Grabovca)“ i ove su godine u tom mitskom mjestu koje je dalo mnoga slavna imena poput proslavljenog Alekse Dundića kozačkog konjanika i Grge Kusića najvećeg Hrvata u povijesti što je ono jušto regrutiran u carsku vojsku Franje Josipa, na dječjem igralištu pored stare škole organizirali natjecanje u pripremi makaruna.
- Ova jednostavna, ali zahtjevna delicija od brašna, vode i soli stoljećima je dio mjesne tradicije, a danas je zahvaljujući entuzijazmu mladih i radu naše udruge ponovno u središtu pozornosti - smatra predsjednica ocjenjivačkog žirija Ines Čikeš ističući kako su grabovački makaruni posebni upravo zbog načina pripreme.
- To je tijesto bez jaja. Koriste se samo brašno, sol i voda, zbog čega ga je puno teže zamijesiti i oblikovati. Nakon izrade makaruni se obavezno suše na suncu, a tek potom kuhaju. Budući da su deblji od obične tjestenine, kuhaju se 20 do 25 minuta. Nakon toga se ocijede i poslužuju s mladim sirom – provarom i otopljenim maslacem. To je jelo koje se tradicionalno priprema za Malu Gospu“, objašnjava nam ova, inače profesionalna kuharica i „probrano“ nepce koje je itekako znalo prepoznati ono što valja.
- Vjerujem da je običaj pripreme makaruna nastao u vrijeme kada je žito bilo iznimno vrijedno. Ovo je kraj sa skromnom zemljom i nije bilo lako uzgojiti žitarice. Vjerojatno se upravo zato od njega pripremalo ovo posebno jelo samo jednom na godinu. Ove godine u žiriju su sjedili dosadašnji pobjednici natjecanja. Primijetili smo da ovog puta među najboljima nisu bile samo starije domaćice. Po načinu izrade vidi se da su makarune radile mlade ruke. To nas posebno veseli jer želimo zaštititi ovu tradiciju i prenijeti je budućim generacijama. Tim više što ovo mjesto posljednjih godina, ponovno oživljava. Sve se više mladih vraća u selo. Imamo puno djece, puno mladih obitelji i nevjesta. Gotovo svaku večer igralište je puno mališa. Nedavno smo organizirali i humanitarni ženski malonogometni turnir. Općina Šestanovac, tamošnja Turistička zajednica i Županija pružaju nam veliku podršku, ali ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez mladih ljudi iz udruge koji sve nose na svojim leđima - ističe ova grabovačka nevjesta koja je zbog ljubavi iz Prološca došla u Grabovac.
Jednako kao i ovogodišnja pobjednica Danijela Čikeš koja se prvi put natjecala i odmah odnijela pobjedu. Priznaje da prije udaje nije ni znala što su grabovački makaruni.
- Svekrva me naučila. Kad sam se udala prije dvanaest godina, pokazala mi je cijeli postupak izrade – od miješenja tijesta do motanja makaruna i pripreme provare s maslacem. Isprobavali smo različite vrste brašna dok nismo pronašli ono koje najbolje odgovara. Ove godine ja sam to radila sa integralnim brašnom. Za savršen okus, kaže, najvažnija je jednostavnost. Provara i maslac, i vrlo malo luka. Važno je dobro posoliti i to je to - pobjednička je receptura ovogodišnje debitantice i pobjednice.
Iako makarune priprema svake godine zajedno s obitelji, ovo joj je bilo prvo natjecanje.
- Prvi put sam se prijavila i nisam očekivala pobjedu. Radimo ih svake godine, ali ovo mi je bilo prvo natjecanje i presretna sam zbog pobjede - dodaje.
Također ističe kako su članovi njihove ekipe aktivni u svim društvenim događanjima u selu. Sudjeluje u svemu. Pa i u ženskom nogometnom turniru, na kojem su također pobijedile.
Međutim, više od nogometa, bilo je natjecanje u pripremi ove delicije. A bome to je prepoznao i Ante Šošić dožupan splitsko-dalmatinske županije koji je zajedno sa načelnikom općine Šestanovac Martinom Merčepom presijecanjem prigodne torte ukrašene makarunima, rad Ane Birčić, otvorio ovu gastro svečanost.
Koji sat prije tog simboličnog čina već su natjecatelji počeli dolaziti sa loncima do vrha napunjenima probranom tjesteninom koju organizatori namjeravaju zaštiti kao nematerijalno kulturno dobro. Međutim, dok organizatori planiraju, mladi, stari, nevjeste i one koje su davno napustile rodno ognjište, predstavili su svoje vještine u pripremanju hrane. Donosili su se lonci i iz Makarske, Splita, Imotske krajine i sve to „pod nos i osjetljivo nepce“ šesteročlanog iskusnog žirija. I sve bolji od boljega.
Obilazili su se tanjuri, tražile falinge i prednosti…, čutili se okusi, mirisi i teksture, pa ipak titula najboljih u vidu novčane nagrade i 3D statuu, otišla je u ruke njihove Danijele.. Za nijansu lošiji bio je „lonac“ Anite Čikeš po čiju je nagradu došao njen suprug Mijo, a treće mjesto, po ocjeni žirija, pripalo je mladoj Silvani Dundić.
Ove godine su pobjednice uglavnom mlade snage. One iskusne kuharice koje su svoj posao naučile od svojih majki, baka ili svekrva. Nema te obitelji u Grabovcu i Goričaju u kojoj žensko čeljade nije znalo umijesiti makarune. Na tom tragu i one najmlađe poput Silve Dundić, koje napose po znanju i vještini u pripremanju makaruna sa provarom, nimalo ne zaostaju za starijim. Naprotiv, njihovih je lonaca bilo ponajviše pokazavši se čak i boljima i snalažljivijima i od onih najstarijih natecatelja. A to nije lako.
- Meni su svi dobri. Kada je čovjek gladan, ne pita. Zato su naši makaruni dio života i glavna spiza u nekim davnim vremenima. Volim ih, ma kako da ih pripremali. Sa onim ili ovim brašnom. U stvari to je dio nas i naših običaja - tvrde tamošnji mještani. Posebno oni starije životne dobi koji su se nauživali sirotinje i gladnih vremena, pa i današnjeg obilja. Onda su makaruni bili cijenjeno jelo, za počastiti se za većih blagdana. Iz tog razloga ni u kom slučaju ne možemo ih poistovjetiti sa hranom siromašnih. S obzirom da se spremalo samo jednom godišnje.
Danas se ipak makaruni sve manje rade za obiteljske fešte. Pa je ovo prilika da se nanovo kušaju.
Zato su svi natjecatelji donijeli spravljene makarune u loncu zapremnine ne manje od četiri litre, kako bi bilo dovoljno uzoraka za ocjenjivanje i konzumaciju.
- Gledano s kulturološkog aspekta, pa evo i sa ovog gastronomskog, definitivno se radi o povijesnom mjestu sa bogatom tradicijom. Makarune sam sada po prvi put kušala. Mogu vam reći, da su odlični. Posebno ovi smeđi. Definitivno jedan predivan spoj kulture i tradicije na mikrolokaciji koju ovi mještani trebaju iskoristiti - mišljenja je Ivana Nejašmić iz Katuna.
Bilo kako bilo radi se o jednostavnom jelu koje se razlikovalo od mjesta do mjesta. Tako da danas razlikujemo makarune koji se mijese sa dodatkom jaja i zbog toga se suše samo nekoliko sati ili jedan dan i makarune koji se mijese bez jaja i oni se suše od jedan do dva dana na jakom suncu.
Upravo ti makaruni bez jaja specifični su za vrijeme kada je jaje bilo luksuz. Pa se danas ta tjestenina veže se upravo za Grabovac i Goričaj po čemu su i danas na daleko poznati. Što bi se moglo dodatno prisnažiti izjavom jednog od posjetitelja; možda su grabovački makaruni napravljeni od tek nekoliko sastojaka, ali recept za njihovo očuvanje puno je bogatiji – malo ljubavi, puno zajedništva i generacije koje su spremne učiti jedne od drugih. Upravo zato u ovom selu tradicija nije uspomena, nego živi običaj koji se svake godine ponovno mijesi, suši na suncu i s ponosom poslužuje za Malu Gospu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....