Dobri ljudi ispunili Ivanu jedinu želju, suze su mu potekle: ‘Nemam riječi... Zamislite, frižider, TV, peć, a prije...‘

Suza u oku i sreća u srcu!

Ima li bolje rečenice kojom čovjek može opisati ushit Ivana Turića iz Župe Biokovske kad je otključao vrata svojeg novoobnovljenog objekta? Do jučer ruševine bez krova, vrata i prozora… Bez duše.

Srećom, nakon objavljivanja našeg teksta o teškim životnim uvjetima u kojima je doslovno do jučer živio ovaj nesretnik s jugoistoka zagvoške općine, situacija se korjenito promijenila. Jedna tužna priča imala je sretan završetak.

Zima na pragu, a Ivan živi u kući bez krova na golom betonu: ‘Da nije Nediljke, gladovao bih. Imam samo dvije želje...‘

Nekolicina dobrotvora velikog srca, predvođeni Jurom Šundovom, predsjednikom Uprave Županijskih cesta, u samo dva mjeseca potpuno je obnovila do tada ruševni objekt u kojem je, bez struje, vode i ...