Svakog ljeta ista priča. Čim u Zagori, Dicmu, Lećevici, ili po kršnoj Hercegovini, najave seoske bikijade, koje neki drže i hrvatskom inačicom koride (?!), jave se prijatelji životinja, udruge naše i internacionalne, pa krene verbalni "fight".
Traži se kažnjavanje organizatora koji na posebno podmukao način, huškaju bikove na borbu i tako ih izlažu teškom ranjavanju i smrtnoj opasnosti, a oni, organizatori, uglas odgovaraju: to je naša tradicija.
Tko je u pravu? Organizatori bikijada koji se pozivaju na tradiciju i narodne običaje ili zaštitnici prava životinja koji traže od institucija hitno djelovanje i kažnjavanje odgovornih koji zarađuju monstruoznim mučenjem bikova i zabavljanjem krvi žednog puka?
Je li, zaista, u pitanju tradicija, reći će naš ugledni etnolog dr. sc. Jadran Kale, kustos Muzeja grada Šibenika. Zainteresirani, pozor: struka ima riječ.
– Tu se nipošto ne radi o tradiciji niti se mogu povlačiti ikakve paralele sa španjolskom koridom. Korida zaista ima višestoljetnu tradiciju i određene etičke norme kojih se toreador treba pridržavati, a i ona se danas dovodi u pitanje.
Nesumnjivo je, kad je u pitanju korida, riječ o tradiciji. To se i vidi iz nošnje toreadora koja je posebna, što nije slučaj s našim bikijadama. One nisu nikakve koride, tu nema toreadora, čovjeka koji je dio toga, već su u pitanju samo životinje koje se od strane njihovih vlasnika podjarmljuju, što je nedopustivo po današnjim standardima – veli Kale.
Što onda reći organizatorima bikijada kad se, opravdavajući takve događaje, pozivaju na tradiciju?
– Ako pod tradicijom podrazumijevaju nešto što se odvija zadnjih dvadesetak godina, onda to jest tradicija, ali kakva? Na isti način tradicijom možete proglasiti i borbu pasa, koja je, naravno, nezakonita, koja je kažnjiva, ali je, eto, "tradicija u sivoj zoni". Ako nešto po današnjim standardima nije dopustivo, onda za to nema nikakvog opravdanja – kaže naš sugovornik.
Za primjer nam navodi stari običaj dekapitiranja vola iz Pupnata na Korčuli.
– Kao što je na ovu istu temu jednom rekao moj kolega iz Etnografskog muzeja u Splitu Silvio Braica, to što je, recimo, odrubljivanje glave volu u Pupnatu na Korčuli zaista bila dugogodišnja mjesna tradicija, ne znači da je to u redu i da je na bilo koji način prihvatljivo po današnjim standardima. Naime, tu su tradiciju Korčulani bili obnovili, ali su je zbog općeg zgražanja turista, srećom, odmah i obustavili. To je pravi primjer da neke stvari koje su se ranije radile, danas naprosto nisu prihvatljive i ne treba ih ponavljati pozivajući se na tradiciju – rezolutan je Kale.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....