Slučaj misteriozne jame duboke oko 30 metara, koja se otvorila na cesti između Lećevice i Kladnjica, dobiva svoj nastavak.
Podsjetimo, proteklih dana javnost je uznemirila vijest o golemom ponoru koji se pojavio tijekom radova na probijanju trase. Očevici su za naš portal potvrdili da su u dubini vidljivi ostaci kostiju natprosječnih dimenzija, a ravnatelj Županijske uprave za ceste Petar Škorić tada je izvijestio kako lokalitet istražuju speleolozi te da se radovi u ostatku zone nastavljaju.
No, iako se javnost uzbunila, očigledno nije ništa dramatično na tom lokalitetu, premda su neki čak tražili dolazak forenzičara i policije kako bi se utvrdilo podrijetlo tih kostiju.
Da bismo dobili odgovor na pitanje o kakvim se kostima radi, a nakon uvida u fotodokumentaciju koja je dostavljena "Slobodnoj Dalmaciji", nazvali smo dr. Antonija Alujevića, jednog od najpoznatijih hrvatskih patologa i vještaka sudske medicine, koji je više od 20 godina radio, između ostalog, na ekshumaciji posmrtnih ostataka ljudi nastradalih u Drugom svjetskom ratu, najvjerojatnije onih koje su nakon rata ubijale komunističke snage.
Nakon što je dr. Alujević vidio fotografije, prvenstveno nas je zanimalo da nam prokomentira radi li se u ovom slučaju o ljudskim koštanim ostacima.
– Ako se radi o Regoču (div iz jedne pripovijetke Ivane Brlić-Mažuranić, nap. a.), onda su kosti ljudske. Te kosti nemaju ljudske karakteristike, nego karakteristike velikog sisavca, najvjerojatnije goveda. Po onome što vidim na fotografijama, to su životinjske kosti, izuzetno stare, bio bih slobodan reći stare stotinu ili više godina, moguće čak nekoliko stotina godina – rekao je dr. Alujević.
Zašto mislite da su toliko stare?
– Zbog toga što su potpuno odmašćene i bijele. Kosti su slomljene u nekoliko dijelova, najvjerojatnije sadašnjim utjecajem građevinske mehanizacije ili mašklina, kad su obavljani iskopi. Radi se o cjevastim kostima, a budući da je u njima zemlja, najvjerojatnije su stare stotinu ili više godina. Naravno, toliko bi bile stare ako bi se radilo o nekom grobištu u zemlji, ali ovdje se radi o jami pa mogu biti i nešto mlađe. Seljani su prije znali ubijenu ili uginulu stoku bacati na hrpu, pa na njih slojevito nabacivati zemlju, ili bi zemlja sama pala, pa bi ponovno bacali stoku i tako unedogled, ili su nakon iskuhavanja kostiju, u svrhu dobivanja sapuna, koštane ostatke bacali u jamu – zaključuje dr. Antonio Alujević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....