Uz spektakularni završetak odgođene Sinjske alke kojega su priredili slavodobitnik Frano Talaja i njegov najveći suparnik Marko Vrca, pečat 310. Sinjskoj alci dao je alkarski vojvoda Mario Šušnjara svojim govorom uoči otvaranja alkarskih nadmetanja kojim je podsjetio na junačku i časnu povijest, osvijestio sadašnjost i ocrtao put prema budućnosti. Dugo već poruke tolike važnosti nisu izrečene s jedne od najgledanijih "govornica", iz sedla vrhovnog zapovjednika alkarske povorke. Pri čemu na samom početku ovoga kratkog osvrta svakako treba naglasiti da je vojvoda Šušnjara još jednom pokazao i dokazao kako čitanje govora s papira dok jaše u sedlu jednostavno ne priliči.
Kroz riječi na početku govora "Na ovim stazama časti, gdje svaki kamen pamti junaštvo pradjedova, okupljamo se svake godine da bismo proslavili više od jedne igre – proslavljamo duh naroda koji nije pokleknuo pred silom, koji je vjerovao, borio se i ostao uspravan" Šušnjara je izrekao najjednostavniji i ujedno najdublji opis onoga što Alka znači i što predstavlja narodu koji je kroz vitešku igru i svoju nebesku zaštitnicu Gospu Sinjsku ljubomorno čuva, ljubi i njeguje već preko tri stoljeća. Kroz povijesni presjek Šušnjara je podsjetio i na jubilarnu 1100. godišnjicu krunjenja kralja Tomislava i utemeljenja hrvatske državnosti, ali i na nedavno viteštvo hrvatskih branitelja predvođenih dr. Franjom Tuđmanom koji su pobijedili u nametnutom ratu te obranili teritorijalnu cjelovitost suverene Republike Hrvatske. "S posebnim pijetetom i zahvalnošću - dodao je - obilježili smo 30. obljetnicu veličanstvene vojnoredarstvene operacije Oluja, krune svih naših stradanja i borbi".
"Hrvatski narod nije samo narod ratnika i junaka već i narod vizije, rada, znanja i nade u bolje sutra...današnje vrijeme nosi svoje izazove" pri čemu "Hrvatska dijeli iste brige i iste strepnje za budućnost kao i ostatak modernog svijeta... Zar nije poraz civilizacije ponovna trka u naoružanju? Zar nije poraz zdravog razuma brojiti koliko će se više eura, dolara, rubalja uložiti u oružje. Zar ove svjetlucave kubure, jatagani i sablje ne bi trebale zveckati trajnu odu slobode i mira?" Odgovorio je sam riječima da se sloboda ne osvaja samo jednom već trajno brani, a naznačio je i kako: " Osim simboličnim kopljem, slobodu branimo i znanjem, poštenjem, mudrošću i odgovornošću. Svakog dana, u obitelji, na radu, u školi, u čuvanju jezika, vjere i običaja. Branimo slobodu time da mladi ostaju na svome, da ne zaboravljamo tko smo, i da znamo kuda želimo ići.
U društvu u kojem svatko ima pravo na glas, ne smijemo zaboraviti da riječ ima težinu. Dok je sve dopušteno, važno je znati što je ispravno, kada svi govore, vrijedi poslušati one koji govore s poštovanjem. Jer govoriti ne znači vrijeđati, imati mišljenje ne znači poznavati stvar, a buka nije isto što i snaga. Zato nas i Alka podsjeća da čast ne leži samo u djelima, već i u riječima. Kao što alkar ne kreće u trku nespreman, tako ni mi ne smijemo u javnost s riječima koje nisu promišljene, pametne i plodonosne. "
U ovim riječima alkarskog vojvode mnoge od javnih osoba u Hrvatskoj, na svim razinama i položajima, naročito oni u vlasti i najžešća oporba, mogli su se prepoznati. Ako su dobro poslušali zapovjednika vitezova Gospe Sinjske onda znaju i što bi trebali napraviti u korist naroda u kojega se na riječima kunu, a u stvarnosti brinu samo za sebe, kao da su sami na svijetu.
Vojvoda se tu nije zaustavio nego je nastavio: "U vremenu kada digitalni svijet oblikuje našu svakodnevicu, moramo se zapitati služimo li se tehnologijom, ili ona upravlja nama? Živimo u vremenu u kojem se sve više komunicira, a sve manje razumije, u kojemu smo stalno povezani, a često usamljeni i bez cilja."
Govoreći o ovisnosti o ekranu i umjetnoj inteligenciji kazao je: "Znanje imamo na dlanu, ali sve rjeđe u srcu i glavi, u ekranu preko kojega je sve dostupno, ali je površno i bez pametnog smisla. Ako više vremena provodimo gledajući u zaslon nego u lice susjeda, roditelja, prijatelja, ako više vjerujemo umjetnoj inteligenciji nego živom čovjeku pored sebe, ako sve mora biti sada i odmah, što će ostati od tišine, strpljenja i prave prisutnosti? Tehnologija - podsjetio je - napreduje, ali čovjek ne smije zaostati. Jer budućnost ne ovisi o algoritmu nego o dubini našeg karaktera", poručio je i zaključio: "U vremenu kušnji i sumnji, neka Alka bude poruka nepokolebljive vjere u narod, državu i pravdu. Ona je molitva u galopu, poklik predaka što odzvanja svakim udarcem koplja u alku i poruka potomcima da ćemo na pravi način znati odgovoriti na sve izazove sadašnjosti i budućnosti".
Velika je šteta što ovaj govor alkarskog vojvode nisu, u živo, licem u lice, čuli svi koji su 3. kolovoza sjedili u svečanoj alkarskoj loži za najviše goste, iz vlasti i oporbe. Oni bi se u Šušnjarinim metaforama prvi trebali prepoznati. Trebali bi prepoznati postignute uspjehe i procijeniti osobne zasluge za njih, ali i nepotrebna lutanja, posrtanja i promašaje. Vojvoda ih je govorom iz alkarskog sedla podsjetio da nitko od njih, na svim razinama, nisu Mesija, a za onoga Mesiju od prije dva milenija kažu kako je rekao da vjera bez dijela nije vjera. Hoćemo li ubuduće više vjerovati i koliko će, ako hoćemo, tome doprinijeti pozdravni govor alkarskog vojvode Marija Šušnjare na otvaranju 310. Sinjske alke? Odgovor će dati vrijeme, a ono u što smo se već danas spremni kladiti da će Šušnjarin pozdravni govor biti analiziran sa svih aspekata te da će se neki sigurno zapitati čiji je Šušnjara. Ne bi se trebali s tim zamarati. Pozdravni govor koji je ostavio pečat na 310. Sinjskoj alki izrekao je čovjek duha Alke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....