S brojnim problemima što se tiče vodoopskrbe susreću se stanovnici Vrgorske krajine. Dok mještani Mijaca već godinama čekaju početak gradnje vodovoda, u susjednim hercegovačkim selima Gredi i Dolima već odavno voda teče po njivama, grade se i prve kuće za odmor. Projekt je financiran iz prekograničnih sredstava EU fondova, no s hrvatske strane i dalje sve tapka u mjestu.
U Kljenku, Dugim Njivama i Rašćanima, gdje su napravljene kuće za odmor, od svibnja do listopada svake godine vlasnici tih objekata Boga mole da ne dođe do puknuća neke cijevi, jer kako će gostima objasniti da će možda dan ili dva biti bez vode, a plaćaju noćenje od 100 do 200 eura. Što se tiče Poljica, zaseoka Turići i Grljušići u Stiljima, njih nitko, nažalost, ne spominje po pitanju gradnje bilo kakve infrastrukture i opskrbe pitkom vodom.
Zaseoci Štulići i Antunović u Kozici gledaju kako im voda teče pred nosom do Rašćana. Cijevi su postavljene, bivši pomoćnik ministra financija za izvršenje državnog proračuna Branko Štulić lobirao je za taj vodovod potkraj 90-ih, ali nikad se s njega nije napio vode jer voda nije dovedena do njegova zaseoka.
Treba istaknuti kako više od 80 posto vode iz šupljih vrgorskih cijevi istekne vani. U proteklom razdoblju Grad Vrgorac i njegova firma „Komunalno“ bavili su se isključivo saniranjem kvarova, odnosno „krpanjem“ mreže. Nitko nije razmišljao kako uvezati izvore Butinu i Banju. Kada u ljetnim mjesecima padne nivo vode u izvoru Banja, postavlja se pitanje što će biti s gradom Vrgorcem i 17 okolnih sela koji piju vodu s tog izvora. Hoće li opet biti redukcije ili će Hrvatska vojska morati, kao dosad, razvoziti vodu cisternama po selima?!
Zamislite, Tinov grad „leži“ na pet izvora vode, mještani plaćaju jedan od najskupljih kubika vode u državi, a ljeti, ako ne padne dobra kiša potkraj srpnja ili u kolovozu, znaju ostati bez vode. Gradska vlast prije sedam, osam godina najavljivala je gradnju mini kanalizacijskog sustava s pročišćivačem oko izvora Butina u Dusini, kako bi se riješio problem septičkih jama, i to je ostalo mrtvo slovo na papiru.
Jednostavno, netko je morao svaki dan kucati na vrata Hrvatskih voda u Splitu i Zagrebu te resornog ministarstva, objašnjavati im probleme na terenu, ako treba povlačiti ih i za rukav kako bi se nešto pokrenulo i napravilo. No, puno je lakše provoditi vrijeme na nekim drugim mjestima. Kada se tome pridoda i ova priča koja dolazi iz Umčana, onda znate koliko je težak svaki euro koji ljudi zarade od poljoprivrede u ovom kraju. Svaki dan radite u polju, a onda kad dođete kući navečer strahujete hoće li voda proteći iz cijevi da se možete otuširati, kao što se događa u 10–12 domaćinstava na području Krbinaca u Umčanima.
– Nekoliko puta sam dosad apelirao da se riješi ovaj problem, izlazili su na teren i inženjeri iz bivšeg „Komunalnog“. Mi jednostavno nemamo nikakav pritisak u našim kućama, posebno ljeti. Mojoj majci treba skoro minuta da ulije čašu vode. Ako se želite otuširati, trebate izgubiti dosta vremena. Sad zamislite kako se osjećate kada dođete iz polja umorni i to vidite, a računi vam svaki mjesec uredno stižu. Ne daj Bože da izbije neki požar u ovom dijelu sela, mislim da bi trebalo 10 minuta za nasuti jednu kantu vode – priča nam Franjo Gašpar iz Umčana.
Kontaktirali smo Alena Govorka, nekadašnjeg direktora „Komunalnog“, danas voditelja podružnice Neretvansko-primorsko-vrgorskog vodovoda u gradu pod Matokitim, koji je upoznat s problemom i kaže da će se riješiti u narednom razdoblju.
– Troškovnikom je predviđeno mijenjanje oko 450 metara cjevovoda. Od toga bismo oko 300 metara iskopali ditch witchom, a ostatak od 150 metara provukli kroz postojeći, uz rekonstrukciju postojećih priključaka. Prošle godine aplicirali smo na neke natječaje, nisu nam odobrena sredstva, tako da ćemo tražiti sufinanciranje Grada Vrgorca. Troškovnik iznosi oko 20.000 eura kako bismo osigurali kvalitetnu distribuciju vode – istaknuo je Govorko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....