Ima li lubanja u zaleđu Omiša nadnaravne moći? Tu je i bočica krvi, tko se nađe u blizini, oprošteni su mu svi grijesi

– Sveti Florijane, ti plemeniti junače! Ponizno tebe molimo, kada grom, munja s neba padne, izbavi nas iz straha i nevolje gadne.

A bome im je i pomogao. Kako neće svojoj pastvi koja ga je iz Venecije u galiji dovela do Poljica, najprije do Ilirskog sjemeništa na Priku kod Omiša, pa kasnije u crkvicu Uznesenja Kristova u Zvečanje, koju još zovu crkva sv. Križa. A ni Florijana ne zovu po imenu već sv. Cvitko. Nekako im bilo zgodnije, prirodnije… onako po domaćinski.

Eto, sve se promijenilo samo ne ona legenda.

A ona kaže, vjerovali ili ne u Zvečanjama se čuvaju kosti tog viđenijeg sveca. Zaštitnika Poljske i vatrogasaca sv. Florijana ili, po domaćem, Cvitka čije je zemaljske ostatke zadnji upravitelj "arvatckog meštrijata Poljica", odnosno Ilirskog sjemeništa na omiškom Priku, ...