Imoćani i dalje mirnim okupljanjem izražavaju svoju ogorčenost zbog realizacije aglomeracije u samom gradu. Tako je bilo i u srijedu u gradskim ulicama Gojka Šuška i Andrijice Šimića, na samo korak od središta grada, kada se okupilo petnaestak mještana.
Ljudi traže da se i do njihovih kuća provedu cijevi za odvodnju kanalizacije i oborinskih voda. No očito ove godine, ili bolje rečeno do završetka projekta aglomeracije početkom rujna, to neće biti moguće.
Slična situacija nedavno se dogodila i u zaseoku Brečići, također blizu samog grada, gdje su mještani izlaskom na prometnicu uspjeli natjerati investitora i izvođača da im podzemna infrastruktura dođe do dvadeset kuća. Jer očito, onaj tko je radio elaborate, skice i projekte prije početka radova, jednostavno je zaboravio da i u tim dijelovima grada postoje kuće u kojima žive Imoćani.
Lijepo je rečeno da će od ogromnih sredstava Europske unije, naše države i jedinica lokalne samouprave svaki građanin imati mogućnost priključenja na podzemnu kanalizacijsku i vodovodnu infrastrukturu.
Imotska Aglomeracija, najveća do sada investicija u infrastrukturu u Imotskoj krajini, ulazi u svoj finiš, a rok završetka je početak rujna ove godine. No već je sigurno da će se njeni "repovi" provlačiti i slijedeće godine.
Sve se nekako urotilo kontra Imoćana u ovom projektu. Prvo su Proložani prošli kroz svojevrsni “teror” kopanja, otkopavanja i ponovnog asfaltiranja, a ulazak aglomeracije u samo srce Imotskog, tzv. LOT 1, doista dovodi mještane do ruba živaca. Iako su očekivali kopanje i višemjesečno čekanje na ponovno asfaltiranje, ono što doživljavaju, ni u najgoroj noćnoj mori nisu mogli predvidjeti.
Znali su da će polaganjem novih cijevi za kanalizacijsku odvodnju dobiti civilizacijsku tekovinu – primjerice, u nekim dijelovima grada kanalizacija je izgrađena još 1930-ih godina. Također, stara i dotrajala vodovodna infrastruktura, iz koje je velik dio grada do tada bio opskrbljen vodom iz rijeke Vrljike, trebala je biti zamijenjena. I bili su spremni trpjeti kopanje i raskopavanje. No da će biti zaboravljeni u ovom projektu, nisu mogli ni sanjati.
Dodatni šok bio je “izmjena” investitora. Baš u najosjetljivijem trenutku ulaska aglomeracije u sam grad, uredbom Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, prvi investitor Vodovod Imotske krajine d.o.o. prebačen je pod ingerenciju Vodovoda d.o.o. Makarska.
Drugi problem je što su, i nakon polaganja cijevi i zakopavanja, mnoge prometnice mjesecima ostajale neasfaltirane. Recimo, u imotskom predgrađu Medvidovića Dragi, problem traje godinama. Najbizarnije je što se i nakon postavljanja cijevi, šahti i asfaltiranja, nakon 15–20 dana ponovno raskopavaju radi popravaka, primjerice na državnoj prometnici D-60 u Glavini Donjoj.
Vrhunac problema su male, vitalne ulice u Imotskom, poput Biokovske i Bleiburške ulice, koje su mjesecima ostajale neasfaltirane. U samom središtu grada, Šetalište Stjepana Radića i ulica Kralja Zvonimira, niti dva mjeseca nakon zavaljivanja kanala i asfaltiranja, izbija voda, a poklopci šahti skakuću ispod kotača automobila.
Zbog svega toga, posljednji izlazak mještana na ulicu potvrđuje njihovu frustraciju zbog nemara svih koji su sudjelovali u pripremi realizacije ovog velikog projekta.
Mještane u navedenim ulicama donekle je smirio i gradonačelnik Luka Kolovrat, koji je došao na lice mjesta te im poručio:
- Svjesni smo problema zbog kojih negoduju naši sugrađani. Ovo je europski projekt za koji su prethodno odobrena sredstva i sve potrebne dozvole i u sklopu njega se ne može intervenirati. Međutim, Grad će u suradnji s Vodovodom Makarska, te iz vlastitih sredstava i sredstava naknade za razvoj, po završetku projekta napraviti novi projekt za ona kućanstva koja nisu obuhvaćena aglomeracijom, a sukladno prioritetima i ta kućanstva će se spajati na mrežu. Sugrađanima zahvaljujem na razumijevanju i strpljenju - rekao je Kolovrat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....