‘Iranci najavljuju kada će gađati neki dio, pošalju obavijest, a onda dolijeću projektili‘; Dalmatinac nam sve ispričao

- Istina je, došao sam kući. Vratio sam se u četvrtak navečer i sretan sam zbog toga. No, i dalje mi se stalno "po glavi motaju" oni pomorci koji su ostali dolje, odnosno u Perzijskom zaljevu, Hormuzu i koji i dalje proživljavaju ratne strahote. To će biti, ako već i nije, jedna velika humanitarna kriza.

Tko zna imaju li hrane, vode i kakvi su im uvjeti na brodu. Ako nisu ukrcali vodu prije ratnih djelovanja, ne znam kako mogu preživjeti, jer ne mogu nigdje "tankati" vodu - kazuje nam Tomislav Tadić iz okolice Splita, drugi časnik palube na trgovačkom brodu inozemne zastave, koji nam se prvi put javio 2. ožujka ove godine, dok je sa "svojim" brodom bio usidren ispred obale Kuvajta.

Tada nam je ispričao dramatičnu priču i poslao fotografiju, kako oko broda padaju projektili.

- Lete nam rakete i dronovi preko glave kao da se nalazimo u nekom ratnom filmu. Sve mi to djeluje nestvarno, ali je, nažalost, itekako stvarno, pogotovo od kada nam je nekih milju i pol od broda pao projektil. To se dogodilo nedugo nakon što sam ja kao drugi časnik palube došao u gvardiju (brodska straža), iza 12 sati.

Pao je taj projektil u more, grunulo je, diglo se more i nije bilo nimalo ugodno. Zaista nestvarna scena. Čovjek jednostavno ne zna kako se ponašati u takvom trenutku. Cijela posada je došla na zapovjednički most, zavladala je psihoza, uvukao se strah. No, situacija se smirila i što se duže nalazimo ovdje, to više počinjemo prihvaćati ovu situaciju – rekao nam je tada Tadić.

"Njegov" brod dužine 183 metra nalazio se na unutarnjem sidrištu u blizini obale Kuvajta i čekao je ukrcaj tereta, odnosno radio je transfere tereta između rafinerija.

Tomislav se s broda iskrcao nakon 20-tak dana i u tih 20-tak dana je doživio i preživio ratni film.

- Naš brod je prošao Hormuz nedugo prije početka ratnih djelovanja. Nakon 12 sati, od kada smo mi prošli kroz Hormuz, počeo je rat. Do Kuvajta su nam trebala dva dana plovidbe. Kako je bilo na sidru? Opasno, neizvjesno i vrlo neugodno. No, morate znati da Iranci najavljuju kada će gađati neki dio. Oni pošalju obavijest da će na neko područje ispaliti projektile i dronove i traže da se ljudi evakuiraju. Nakon 15-20 minuta od takve obavijesti dolijeću projektili, a nakon nekog vremena i dronovi. I tako bude pet-šest puta u roku od 24 sata - kazuje Tomislav.

On je na brodu bio jedini Hrvat.

- Da, posada se sastojala od Egipćana, Filipinaca, Indijaca i bili su po jedan Bugar i Poljak. Jesmo li bili prestrašeni? A, gledajte nije ugodno, ali čovjek se navikne. Vjerojatno se svi u svojoj kabini "tresu" od straha, ali kada iziđu na palubu ili dođu na most, makinju moraju se "naoružati" hrabrošću, jer bi bilo kontraproduktivno biti prestrašen među ljudima. Tada bi se još više uvukao strah - objašnjava.

Vijesti koje se mogu gledati, kako kaže, nemaju veze sa stvarnim stanjem na terenu.

- Je, puno se stvarnost razlikuje od vijesti u medijima. Stvarnost je puno gora. Kada si u gvardiji (brodska straža) na mostu, ne možeš se nigdje sakriti. U opasnosti si od direktnog pogotka, ali i od pada neeksplodiranog drona po nadgrađu zapovjedničkog mosta. Dva mjeseca sam bio na brodu (ugovor je bio tri mjeseca) i odlučio sam se iskrcati - veli Tomislav.

Umnogome je njegovom povratku u Hrvatsku pomoglo hrvatsko veleposlanstvo u Kuvajtu.

Privatni album

- Zbog čega sam se iskrcao? Pa rizik je ogroman. Mi smo bili kao "glineni golubovi", kao nepokretne mete. Stalno projektili lete "preko glave", ne možeš se nigdje sakriti. I rekao sam sam sebi da mi je dosta. Moram na kraju veliku zahvalu uputiti Amiru Muharemiju, veleposlaniku RH u Kuvajtu, koji mi je jako puno pomogao kako bih mogao doći kući.

Veliko hvala i Nevenu Melvanu iz Sindikata pomoraca i Luki Šimiću iz ITF-a (Međunarodna federacija transportnih radnika). Oni su mi svi pomogli u vezi vize, budući su Kuvajčani blokirali vize, jer Kuvajt živi od uvozne radne snage, pa da im svi stranci koji rade kod njih odu kući, Kuvajt bi stao. Ja sam uspio doći kući zahvaljujući MVEP-u, Sindikatu pomoraca i ITF-u - govori Tomislav Tadić, koji kaže da će se sada malo odmoriti, pa opet na brod.

Sukob kojemu je Tomislav svjedočio traje, kako nam je rekao dan-noć, po sat vremena, pa onda budu prekidi od sat vremena.

- Rat se vodi sat vremena, tada lete dronovi, projektili, rakete i jasno se vidi kako te projektile gađa proturaketni sustav. Sve je jako dramatično, zaista kao u nekom filmu ili nekoj videoigri, samo što je ovo stvarna situacija.

Onda u jednom trenutku sve prestane, bude neko primirje od sat vremena, pa sve ispočetka. Noć je posebno dramatična, kada padne mrak jasno se vidi kako protuzračna obrana "para" nebo i čuje se jako puno eksplozija i jasno se vide bljeskovi, kako na nebu, tako i na zemlji, zaključio je ovu priču Tomislav Tadić.

Tomislav je i prije, tijekom svoje 14-godišnje karijere pomorca bio u opasnim zonama, u blizini somalskih pirata, na izlazu iz Crvenog mora, ali kako kaže, ne može se ništa mjeriti s ovim stanjem u Perzijskom zaljevu.

Kako doznajemo od Nevena Melvana, tajnika Sindikata pomoraca, prema posljednjim informacijama samo u Perzijskom zaljevu na oko 3000 brodova, koji u ovom trenutku gravitiraju tom području ukrcano je, odnosno u ovom trenutku borave/rade 183 hrvatska pomorca.