Noć prije nego što će zorom autobusom krenuti iz Brela na zakazano splitsko snimanje u 8 sati za "Slobodnu", radio je u konobi i otišao spavati u jedan iza ponoći. Jutro je proveo s našom ekipom, poslijepodne u Turističko-ugostiteljskoj školi, gdje je branio maturalni rad na temu "Francuska kuhinja", a onda se žurno, koliko to može biti autobusom u intenzivnom prometu na magistralnoj cesti, uputio natrag za Brela kako bi stigao u svoju smjenu među teće, lonce i tave. Opet do kasno u noć...
- Ma nije to ništa teško. Mogu ja to, nije problem – sramežljivo će Ivan Dujmović iz Kostanja, netom 18-godišnjak (8. lipnja postao je punoljetan), koji je nedavno osvojio titulu Metro Junior Top Chefa, a prethodno, u prosincu, i prvo mjesto u sklopu timskog zadatka kuhar-konobar na svom prvom natjecanju - Grand Gourmetu 2024. u splitskom hotelu "Amfora". I na školskom nadmetanju, među "trećašima", u međuvremenu je završio na prvom mjestu. Talentiran i vrijedan kakav već jest, očito je rođen za pobjednika.
Vozački umjesto ekskurzije
Mladi kuhar iz Kostanja u konobi u Brelima "tuče" i ovu sezonu nakon što je sva srednjoškolska ljeta, umjesto na plaži, provodio za radnim pultom u kuhinji. A kad nešto toliko voliš kao što skromni Ivan voli kužinavanje, onda nije problem propustiti ni ekskurziju...
- Ekipa iz razreda vraćala se 29. s putovanja, a meni je 30. bilo natjecanje, pa me ekskurzija nije previše ni zanimala jer sam sav bio u pripremama za nadmetanje. Uz to, radije sam za taj novac izabrao polaganje vozačkog. Nužno mi je što prije postati neovisan o javnom prijevozu jer me to koči u mogućnosti izbora mjesta rada - pragmatično će Ivan, kojemu je titula Metro Junior Top Chefa otvorila cijeli niz mogućnosti.
Riječ je o natjecanju koje ima za cilj osnažiti kuharsku profesiju i pružiti potporu mladim talentima u razvoju karijere, a samozatajni mladić iz Kostanja upravo je, među brojnim mladim kulinarskim talentima iz cijele Hrvatske, žiri oduševio okusima, preciznošću i prezentacijom svog jela, ali i smirenošću, jer ni u jednom trenutku nije podlegao pritisku natjecanja.
U finalu je njegove članove osvojio predjelom čiju je glavnu namirnicu ulovio sam. Odlasci na Kostanjama obližnju Cetinu obilježili su, naime, njegovo djetinjstvo. Pastrve lovi odmalena, pa je odlučio na ocjenu ponuditi autorsku interpretaciju hladnog predjela spravljenog od omiljene riječne ribe, svojevrsnu emotivnu posvetu djetinjstvu, obitelji i godinama provedenim u ribolovu na Cetini.
Ljubitelj ribe
- S profesoricom Elenom Grassi odlučio sam se za tartar od pastrve. Od kostiju sam napravio aspik, a sa strane je bila i ružmarinom aromatizirana majoneza od mlijeka. U finalu sam radio i zubaca, ali tako da sam kožu odvojio od ribljeg mesa i napravio od nje čips, a uz filetirano meso poslužio sam i tigrovo mlijeko. Nisam očekivao ni ulazak u finale, a kamoli pobjedu. Naravno da sam bio sretan - ne skida sramežljivi osmijeh s lica Ivan, za čiju su kulinarsku strast ‘krivi‘ njegovi roditelji Vlatka i Mirko Dujmović.
- Mater i ćaća nekoć su radili po kuhinjama u Berlinu i kod nas. S desetak godina napravio sam prve palačinke i tako počeo s ćaćom vikendom pomalo kuhati, najčešće večere. Onda sam krenuo malo izmišljati, kuhati što mi se sviđa. Navečer obično nešto jednostavnije, slatko, a kasnije toćeve... - govori Ivan.
Ima četiri sestre i brata, dakako ponosne na njegov uspjeh, baš kao što su mu i roditelji. Svi imaju priliku uživati u njegovim kulinarskim kreacijama samo što, koleba se Ivan, ne zna sviđa li im se baš to što im priprema.
- Tko kuha u kući?! Kome se da. A meni se uvijek da... Radije ću prije škole skuhati ručak, možda u školu doći i bez napisanog domaćeg, jer me više zanima skuhati ručak. Kuham i bakama, jedna je u Varaždinu, druga ovdje. Ali one vole tradicionalna, jednostavna jela. Kad im spremim nešto kompliciranije, komentiraju u stilu "ukusno je, ali mi volimo po starinski" - smije se Ivan. Dok od jedne upija znanja o kontinentalnoj kuhinji (štrukle i sl.), druga ga podučava pripremi soparnika i mediteranskoj spizi.
On pak sam voli kušati raznu hranu. Ne postoji namirnica s kojom ne voli raditi, jer "kad si kuhar moraš sve voljeti i jesti i pripremati", a uz to i "učiš i gledaš što je najbolje s nekom namirnicom napraviti". A malo je nedostajalo da Ivan završi među automehaničarima, jer ga, osim hrane, zanimaju automobili. Ipak, prilikom upisa u srednju školu prve je stavio kuhare "pa što bude". Na kraju je dobio zeleno svjetlo za oba usmjerenja. Sva sreća na prvom izboru...
Fine dining
Paralelno uz školovanje, počeo je raditi tijekom ljetnih praznika. Najprije u hotelu "Ora" u Splitu kao pomoćni kuhar, a onda se drugu godinu prebacio na područje Makarske zbog kompliciranog prijevoza do Splita. Tko mu je, uz posao, bio spreman ponuditi smještaj, bio je njegov. Sada radi u konobi u Brelima gdje ima na raspolaganju sobicu i mašta o radu u fine dining restoranu.
- Na tipu jela poput rižota i tjestenine, kakve pripremam u konobi, počiva nam cijeli turizam. To predstavlja Hrvatsku i nas. No ono što me zanima je fine dining. Ali dobro je odraditi ovakve sezone kako bih što bolje usavršio temelje - rezonira Ivan. Mogao je, kaže, na posao i u splitski restoran "Bome", gdje je bio na praksi i puno naučio od chefa Marija Omrčena ("otvorio mi je oči oko masu toga"), a može i u zagrebački "Sopal" kod chefice Katarine Vrenc, koja ga je kao članica žirija na Metro natjecanju odmah vrbovala.
- Ima dosta ponuda, ali ja ne mogu nigdje kad još ne vozim - smije se Ivan. Malo mu je, iskreno priznaje, žao što ranije nije položio vozački, jer je već ovog ljeta mogao raditi u Splitu, ali što je tu je. Tješi ga činjenica što će u konobi ispeći zanat na osnovama, brusiti ruku za neke teže stvari u budućnosti.
- Volio bih stažirati negdje vani, učiti i usavršavati se, a to je zapravo cijeli život. Skupiti znanja i onda se vratiti u Hrvatsku i otvoriti nešto svoje na moru – otkriva snove Ivan. Riba mu je, bilo morska bilo riječna, iako ne bježi ni od mesa, forte. I to spremljena onako "da se osjeti more". Voli izvući maksimalan okus iz namirnice, zato nije sklon pretjeranom korištenju začina kako je ne bi previše "pokrio". Voli kad jelo ima balans, ali i karakter.
U ćakuli neće favorizirati nikog od poznatih chefova ("od svih se može puno naučiti"), ali ne krije da je jedna šefica kuhinje za njega nenadmašna...
- Počeci su bili materina kužina. Najbolja! Nikad neću moć kuvat ka mater. To su okusi... Kako ona dođe do njih, ne znam... Mater je najbolji kuhar kojeg sam ikad upoznao. Ona je prvi mentor. A dobro, je i ćaća - uz smiješak će Ivan Dujmović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....