"Obrisi neostvarenih projektnih zamisli" naziv je zanimljive izložbe otvorene u Muzeju Cetinske krajine, a koju su pripremile autorice i kustosice Daria Domazet, Anita Librenjak i Danijela Petričević Banović, djelatnice te ustanove. Izložena su četiri nerealizirana projekta koja se čuvaju u fundusu ovoga muzeja, a datiraju iz 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća, koji bi, da su ostvareni, uvelike izmijenili poznatu vizuru, a i sadržaj alkarskoga grada. Radi se o početnim idejama prostornih koncepcija za arhitektonsko-tehničko idejno rješenje muzejsko-galerijskog prostora Galerije "Šimunović – Kantoci" iz 1988. godine, idejnog projekta za uređenje javnog prostora simboličnog naziva "Vrata Sinja Grada" iz iste godine, projekta uređenja Spomen-parka u Sinju iz 1971. godine te memorijalnog projekta Spomen-područja Vrdova na Dinari iz istog vremenskog razdoblja. Izložba je zanimljiva utoliko što kroz prikazane projekte, njihovu ilustraciju koju potpisuje Petar Radović i 3D računalnu vizualizaciju u izvedbi Davora Širinića, znanog pod nadimkom Fotobrk, posjetiteljima približava zamisao autora tih projekata kako bi izgledali pojedini dijelovi grada Sinja da je došlo do njihove realizacije.
Prije samog otvaranja okupljenima su o pripremi i sadržaju izložbe govorile spomenute autorice i kustosice te Petar Radović.
Što pojedini od izložena četiri projekta predstavljaju?
Neostvarena galerija Šimunović-Kantoci trebala se smjestiti u prekrasnoj kamenoj vili u Ulici Put Petrovca, u kojoj je danas Ispostava Porezne uprave. Umjesto Sinju, kiparica Ksenija Kantoci darovala je 20 skulptura i 4 crteža Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, a njen suprug, slikar Frano Šimunović, istoj je ustanovi darovao 51 umjetničko djelo. Dio svojega opusa umjetnici su darovali Gradu Zagrebu i Mostarsko-duvanjskoj biskupiji.
Vrata Sinja
Drugi neostvareni projekt, nazvan Vrata Sinja Grada, u stvarnosti je trebao biti slavoluk kod Biljega, početka alkarskog trkališta. Prema projektno-tehničkoj dokumentaciji, visina slavoluka bila je 4 metra sa stupovima kvadratnog presjeka s obje strane jednake visine, širina 5 metara, a debljina luka 60 centimetara. Konstrukcija je trebala biti napravljena od armiranog betona i obložena kamenom. Slavoluk je trebao biti dekoriran s reljefnim prikazima alkara kopljanika i alkarskih momaka, a na središnjem dijelu trebala je biti figura dječaka u naravnoj veličini, isklesanog u mramoru ili izlivenog u bronci, koji u lijevoj ruci drži alkarsku metu. Odmah iza slavoluka bilo je zamišljeno da se uz stazu alkarskog trkališta izgrade betonske tribine za gledatelje Alke. Također se planiralo neposredno uz slavoluk smjestiti spomen-fontanu "Tri generacije" kipara Ive Filipovića Grčića koja se nalazi u Gradskom parku. Pritom bi se, po zamisli autora projekta, micala skulptura Spomenik alkaru Stipe Sikirice.
Projekt nazvan Spomen-park bio bi preuređeni park Đardin u kojemu se od početka 60-ih godina prošloga stoljeća nalazi kosturnica poginulih partizanskih boraca i civilnih žrtava fašističkog terora grada Sinja i uz nju monumentalni spomenik istim žrtvama autora Ivana Mirkovića. Po tom neostvarenom projektu Spomen-park imao bi potpuno novu vizuru. Spomen-kosturnica i spomenička skulptura izdvojile bi se u posebni memorijalni dio s malim trgom, a ostali dio parka uredio bi se za odmor i zadržavanje posjetitelja koji već desetljećima rijetko zalaze u taj prostor iako je u samom srcu grada.
Dodir s Kamešnicom
Neostvareni projekt nazvan Spomen-područje Vrdovo, koje pripada Dinari s tim da dodiruje Kamešnicu, imalo je izuzetnu važnost kao strateška točka tijekom 2. svjetskog rata i Domovinskog rata. Tijekom 2. svjetskog rata Vrdovo je bilo središte i/li sjedište važnih sadržaja partizanskog pokreta kao što su: zapovjedna središta partizanskih jedinica, obavještajna baza, bolnica, tiskara, radionica, zrakoplovna baza, a 9. travnja 1944. godine upravo na Vrdovu održan je sastanak o obnavljanju HNK Hajduk u momčad Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.
Za vrijeme Domovinskog rata pripadnici HV-a držali su Vrdovo i s te visoravni imali nadzor nad srpskim okupatorima u dolini rijeke Cetine od Vrlike do Hrvaca i zajedno sa suborcima na Svilaji držali ih u "potkovi". Upravo s Vrdova pokrenuta je prva od napadnih operacija, Zima ‘94, kojom je kroz naredne napadne operacije HV otvoren put prema konačnoj vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, slamanju velikosrpske agresije i oslobađanju Republike Hrvatske.
Navedena i izložena neostvarena četiri projekta na području grada Sinja i širem području nisu jedini projekti koji su u alkarskom kraju imali jednaku sudbinu, a nalaze se u fundusu Muzeja Cetinske krajine. Oni će, vjerojatno, biti predstavljeni žiteljima alkarskoga grada i svim drugim zainteresiranim građanima na nekim budućim izložbama koje će davati odgovore na pitanje "Što bi bilo, da je bilo?"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....