Imotska krajina oduvijek je živjela na rubu kamena i vode, između surovog krša i skrivenih podzemnih svjetova koji su stoljećima oblikovali život ovoga kraja.
Jame, ponori i špilje nisu samo prirodni fenomeni već živi dokazi, tihi rezervoari života, ali i nijemi svjedoci ljudskog nemara koji je godinama ostavljao trag tamo gdje ga najmanje vidimo. A ako nam nije na oku, skriven u dubinama djedovine, ne znači da ne postoji. Štoviše, šteta koja se kroz desetljeća čini našem podzemnom svijetu izrazito je velika, a poražavajuća je činjenica da smo odgovorni upravo mi sami, svojim djelima ili preciznije rečeno – nedjelima.
Na prostoru šireg imotskog područja, obilježenog tipičnim krškim reljefom, svaka jama ima svoju priču, ali i svoju ključnu ulogu u osjetljivom sustav...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....