U tjednu na isteku u prostoru Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije koji se naziva "Zadesno rodilište Sinj" (zadesno ima značenje ukoliko se zadesi da je već počeo porod i trudnica ne može stići do rodilišta u Splitu) začuo se plač novorođenčeta.
Dvije godine u tom je prostoru vladao muk jer u njemu na svijet nije došlo ni jedno dijete. A onda su jednu mladu sinjsku majku iznenada zahvatili ubrzani trudovi te nije bilo vremena da "u komadu" stigne do rodilišta KBC-a Split na Firulama. Pa je poslije dvije godine mlada majka postala prva korisnica "Zadesnog rodilišta Sinj" i na svijet je donijela živu i zdravu djevojčicu tešku 3320 grama i dugačku 50 centimetara.
"Zahvaljujem svima na brzoj intervenciji, sve je proteklo u najboljem redu i jako sam sretna...", kazala je mlada majka.
Nije trebalo dugo čekati da se, nakon muka dugog dvije godine, prvi plač novorođenčeta u "Zadesnom rodilištu Sinj" ponovno vrati na politički poligon. Očekivano je reagirao gradonačelnik Miro Bulj koji je u rodilište k mladoj majci i njenoj kćerkici stigao s darovima i buketom cvijeća i, naravno, dao se fotografirati te zajedničku fotografiju plasirati javnosti.
Ta fotografija bila je sastavni dio njegove objave na Fejsu u kojoj je, uz ostalo, naveo: "Svima koji rade na ukidanju Sinjskog rodilišta današnji plač male Sinjanke u Sinjskom rodilištu neka bude glas razuma za život, za budućnost i za ponos alkarskog Sinja i cetinskog kraja... Vrijeme je da se prestane blatiti naše rodilište i da se ispune obećanja koja nam je dala još 2010. godine Premijerka. Tada sam kao predvodnik borbe za opstanak rodilišta dobio jamstva da će se ulagati u dijagnostiku i operacijsku salu te da će Sinj imati rodilište dostojno majki i djece.
No, umjesto toga, godinama se sustavno pokušava ugasiti ovaj simbol života. Ovo rodilište je bilo i bit će ponos Sinja, naše alkarske tradicije i svih Sinjana", naveo je Bulj prozivajući u nastavku župana Blaženka Bobana, ravnatelja Doma zdravlja dr. Marka Rađu i premijera Andreja Plenkovića, kao i njihove prethodnike, tvrdeći da su oni svojim odlukama ugrozili opstojnost rodilišta. S dijelom Buljevih tvrdnji nije se teško složiti, ali je neshvatljivo s kakvom lakoćom on poimenice proziva pojedince kao odgovorne. Kada već proziva neka ide s cjelovitim popisom s kojeg ne smije izostaviti ni sebe.
Bulj preskače dvije najbitnije stvari koje su u uzročno-posljedičnoj vezi. Prva se odnosi na loše vođenje sinjske zdravstvene politike "od stoljeća sedmog" do današnjih dana, osim kroz dio druge polovice 20. stoljeća. Što nije specifikum samo sinjskog kraja već cijele Dalmacije, a što se najbolje vidi promatrajući mrežu bolnica u Hrvatskoj. Cijela srednja Dalmacija ima samo jednu bolnicu, onu u Splitu, kojoj gravitira puno više od 500 tisuća potencijalnih pacijenata. Ne sjećamo se da su Buljevi prethodnici, a ni on sam kao tadašnji aktivista, javno ustali protiv gašenja domova zdravlja u Splitsko-dalmatinskoj županiji i njihova fuziranja u jedinstvenu zdravstvenu ustanovu i to po zakonu predloženom od ministra zdravstva podrijetlom iz najjužnije hrvatske županije u kojoj su, gle čuda, zadržali sve dotadašnje domove zdravlja koji tako i danas egzistiraju.
Sinjski kraj je svojevremeno imao više od 60 tisuća stanovnika, a i danas s oko 45 tisuća žitelja ima više nego cijela Ličko-senjska županija u kojoj uz Opću bolnicu imaju još 4-5 domova zdravlja. Nije daleko ni Virovitičko-podravski kraj.
Dok je zdravstvo u Sinju dijelilo sudbinu zdravstva u Hrvatskoj, naročito kada je riječ o kadrovskoj obnovi, i sinjsko rodilište zadržalo je uvjete iz, kako Bulj kaže, "alkarske tradicije". Alkari su se, poznato je, više od 230 godina rađali uz obiteljske komine jer je rodilište u Sinju uspostavljeno tek 1953. godine. Tu je do izražaja došao drugi element kojeg Bulj izostavlja, a svodi se na to da su na zaostajanje kadrovskih i tehničkih uvjeta u sinjskom rodilištu reagirale same rodilje, u čemu su imale potporu svojih sinjskih ginekologa. Porast rizičnih trudnoća i poroda za koje se procjenjivalo da bi se mogli zakomplicirati nagnalo je sinjske trudnice da za mjesto poroda odaberu rodilište u Splitu.
Gdje u svakom trenutku imaju potrebne specijaliste i opremu za hitne operativne zahvate. Nitko trudne Sinjanke i Cetinjanke nije prisiljavao da za mjesto donošenja na svijet svojih novorođenčadi ne izabiru Sinj već Split. Bila je to njihova zdravorazumska odluka radi zdravstvene i životne sigurnosti sebe i djece koju nose. To je odgovaralo i ginekolozima koji su šaljući rodilje u Split sa sebe skidali odgovornost u slučaju potencijalnih tragičnih ishoda.
Danas gradonačelnik Bulj na velika zvona razglašava činjenicu da je poslije dvije godine u "Zadesnom rodilištu Sinj" na svijet došlo jedno novorođenče. A što je s onih najvjerojatnije više od 200 samo s dijela područja grada Sinja koji će, osim iznimno, na svijet doći u rodilištu KBC-a Split. Prema statistici koju je početkom ove godine objavila Župa Gospe Sinjske prošle godine u toj župi kršteno je 208 djece čiji su roditelji na području župe imali prebivalište. Broj novorođenčadi samo s područja grada Sinja kroz 2024. godinu, bez drugih gradova i općina cetinskog kraja, značajno je veći kada mu se pribroje djeca rođena u župama Turjaci, Bajagić-Obrovac i u naselju Gljev koje pripada zajedničkoj župi s Galom. Po zakonu vjerojatnosti jednak ili približan broj djece rodit će se i ove godine.
Beba rođena u sinjskom rodilištu prije nekoliko dana u toj će se statistici izražavati u jednoznamenkastim promilima. Osim ako se sinjskim i cetinskim rodiljama dekretom ne naloži da ne smiju rađati svoju djecu u svakom pogledu vrhunski opremljenom i kadrovski ekipiranom rodilištu u Splitu, već u rodilištu u Sinju s "tradicionalnim" uvjetima. Takvu odluku sasvim sigurno neće donijeti nitko. Pa ni Miro Bulj koji prvom dječjem plaču u sinjskom rodilištu poslije dvije godine daje puno veće značenje od pripadajućeg. Vrag je politika, naročito u ovo predizborno vrijeme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....