‘Lipotice iz drače‘ trebale su se prodati za sitne novce da ne propadaju. U jednoj od njih djetinjstvo je proveo i Kerum

"Aj, šta se to tute radi, a? Lipo se vaik javi starijin, jes‘ čuja? Nemoj štogod grubo reć, jer će odma pomislit da san te ja tako naučila!", tako bi matere znale "upeliti" svojoj djeci prije nego što se upute put škole. Ne javiti se starijima s "Dobar dan" ili "Hvaljen Isus", kao da si potpisao smrtnu presudu. Znalo se kako se ponašati u školi i oko nje. Nije trebalo dvaput govoriti...

A tek stajling. Uredno počešljani dječaci sa zalizanim razdjeljkom, najčešće slijeva nadesno, i djevojčice ispletenih kikica i s bijelim dokoljenicama, spuštali su se iz podsvilajskih sela do svojih škola u Pribudama, Gornjem Ogorju, Crivcu, Milešini, Bračeviću, Ramljanima… i da, Raduniću.

Sve su to nekadašnje područne škole izgrađene od Drugog svjetskog rata do sredine sedamde...